I sinoć sam sam sedeći mislio:
Nisam drage za godnnu vidio,
Ja pošeta dole, gore sokakom,
Svakog draga na pendžeru stajaše,
Moja draga na vratima čekaše; 5
Ja joj reko: "Dobar veče, dilberče!"
Ona mene: "Dođ' doveče, biserče."
Ja ne odo ono veče, već drugo;
Na mene se moja draga rasrdi,
I od mene bele dvore zatvori. 10
Ne srdi se, moja draga, na mene,
Srezaću ti crven kaftan do zemlje,
Kupiću ti kovan pojas od zlata.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 359.
