Dimitrije Ivanov Bojadžijev: Samoća

Dimitrije Ivanov Bojadžijev: Samoća Pisac: Milutin Bojić

* * *

                  Dimitrije Ivanov Bojadžijev: Samoća

U tuzi tihe i večernje tame
Milosrđe nas spaja jedno s drugim;
Na pragu našem mre s ridanjem dugi
Pust, jedan odjek ulične galame,

Mišljah da oko vile se svija
Veo ružičnog tvoga odela.
Slušam te. Iz tvog slatkoga tela,
Primamljenog me miris opija.

Iskreno skrij me u zagrljaj vreo,
O, moja divna ženo puna bola.
Milovan, skriven tada bih ti hteo

Pričati kako negde s puno mira
Nepobeđena mre, sred mirnog dola,
Jedna duša kô skladno-tužna lira.

(S bugarskog M. B.)

---

Izvor

• Sabrana dela Milutina Bojića, Knjiga prva, Poezija (1978), str. 578

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 109 godina.