Dika pjeva, kada vole ćera,
A kad ore, pjevati ne more.
Dika ore, sve pogleda gore,
Je l’ mu doba pušćati volove;
Doba mu je, pa veli da nije. 5
Diko Jovo, oko sokolovo,
Ti ne pazi što nas majka mrazi,
Već ti Jovo i doveče dođi,
I povedi konja i sokola,
I ponesi grančicu cvijeća, 10
Uved’ konja u zelenu bašču,
Svež' sokola za jelovu granu,
Metni cv’jeće za b’jele pendžere.
Djevojka se Boga ne bojala,
U crkvu je konja zatvorila, 15
Iz oltara konju zobi dala,
Iz kandila konja napojila.
Reference
Izvor
Bosanska vila, 1890, godina V broj 23-24. Sarajevo, decembra 1890, str. 365.
