Kolnka je na Bzmbaši trava.
Još je ljepša dizdareva Javra.
Kad iziđe pred grad na salandžak;
Kad se njine, od nje sunce sine.
Ispod grla jasna mjesečina, 5
Iz njedara dvije jasne zv'jezde;
Gledao je Dženetiću Ibro,
Gledajući tiho govorio:
"Srce, dušo, dizdareva Javro!
"Da te prosim, bi li pošla za me?" 10
Govorila dizdareva Javra:
"A Boga mi, Dženetiću Ibro!
"Nit' me prosi, nit' ću poći za te."
Kad to čuo Dženetiću Ibro,
Uze Javru po svilenu pasu, 15
Šnjom pobježe niz to ravno polje,
Kano zv'jezda preko vedra neba,
I on ode gradu nad kovače.
Vita jelo! istina je bila,
Ona s' Ibri u njedra savila. 20
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 381.
