Deoba Novaka i Radivoja

Izvor: Викизворник



Deoba Novaka i Radivoja

Vino piju trideset 'ajduka
U zelenoj gori Romaniji,
Među njima dvije arambaše,
Jedno Novak, drugo Radivoje.
Kada su se podnapili vina, 5
Radivoje stade besediti:
„O moj brate, Starina Novače,
Evo ima trideset godina,
Kako jesmo u gori ajduci,
Ni dobismo, ni što izgubismo, 10
Hajde, brate, da se podelimo.“
To Novaku vrlo teško beše,
Al' mu drukče biti ne mogaše,
Već on pita deli Radivoja:
„Kako ćemo društvo podeliti?“ 15
Radivoje njemu odgovara:
„Društvo ćemo lako podeliti,
Ja ću ići gore uz planinu,
Ti ostani pod jelom zelenom,
Za kim pođe ostala družina, 20
Da se zato, brate, ne ljutimo.“
Što zboraše, to i učiniše.
Radivoje ode uz planinu,
Novak osta pod jelom zelenom.
S Radivojem družina ostala, 25
A s Novakom druga ni jednoga,
Samo jedno Grujica dijete.
Kad to viđe Starina Novače,
Proli suze niz bijelo lice,
Pa ovako Gruji progovara: 30
„O moj sine, dijete Grujica,
Nešto me je sanak oborio,
Il' je sanak ili suđen danak,
'Oću leći sana boraviti,
A ti čuvaj stražu u planini, 35
Da nas, sine, ne opkole Turci.“
Leže Novak sanak boraviti.
Malo bilo, dugo ne trajalo,
Al' zavika neko uz planinu:
„Stani, kurvo, pobjegnuti nećeš, 40
Jer da imaš krila sokolova,
Krila meso iznijet ne mogu,
Kamo l' trome noge u junaka.“
Kad to začu dijete Grujica,
Probuđuje starinu Novaka, 45
I ovako njemu progovara:
„O moj babo, Starina Novače,
Svakad spavaš, neka se naspavaš,
Radivoje po'vata trgovce.“
Veli njemu Starina Novače: 50
„O moj sine, dijete Grujica,
Neka 'vata sa srećom mu bilo.“
Opet zaspa Starina Novače.
Ali malo vreme postojalo,
Neko viknu onder niz planinu: 55
„Zbogom ostaj, zelena planino,
Po tebi sam dosta carovao,
Napio se vina i rakije,
I pojeo 'leba bijeloga,
I debela mesa ovnujskoga, 60
Vreme došlo da se rastanemo.“
Kad to začu dijete Grujica,
On doziva Starinu Novaka:
„O moj babo, Starina Novače,
Svakad spavaš, da se ne naspavaš, 65
Radivoja odvedoše Turci.“
Kad to začu starina Novače,
Skoči junak, ka'n'da se pomami,
Pa ovako Gruji progovara:
„O moj sine, Grujica dijete, 70
Po'itajmo na drum u planinu,
Ne bi l' moga brata oprostili
Od Turaka, da ih Bog ubije.“
Što rekoše to i učiniše,
Izletoše na drum u planinu. 75
Al' da vidiš čuda golemoga,
Drumom jezde trideset janičara,
I ćeraju deli Radivoja,
I njegovu družinu ostalu,
A svima su savezali ruke, 80
Savezali ruke naopako.
Pred svima je aga janičarski,
Na konju je noge prekrstio,
Lulu pije, u tamburu bije,
Uz tamburu tanko popijeva, 85
I ovako Turčin progovara:
„Oj Bogati, goro Romanijo
Ako 'raniš Starinu Novaka,
Ne pusti ga k meni neviđena,
A viđena gde je njemu drago.“ 90
A to Novak i sluša i gleda,
Pa ovako junak progovara:
„Kurvo, kurvo, aga janičarski,
Kurva bio, ko ti ime dao,
Evo, ja sam Starina Novače. 95
Udri prije, nek` ti žao nije.
Nemoj reći da je prijevara
Jer u mene prijevare nema.“
Zavi vučki Starina Novače,
Zavi vučki, a viknu 'ajdučki, 100
Pa u Turke juriš učiniše.
Bože blagi na svemu ti 'vala,
Da je kome stati pa gledati,
Kad 'ajduci juriš učiniše.
Što propušta Starina Novače, 105
Dočekuje dijete Grujica,
Što propušta dijete Grujica,
Dočekuje deli Radivoje
I njegova družina ostala,
Pošto njima veze odsekoše. 110
Pogubiše trideset janičara,
Janičarskog agu uvatiše,
Na grdne ga muke udariše,
Pod gušu mu jezik izrezaše,
Na zatiok oči izvadiše, 115
Odsekoše noge do kolena,
I bijele ruke do ramena,
Pa ovako njemu govorahu:
„Idi tamo, aga janičarski,
Idi, more, u tursku Krajinu, 120
Te se tamo po Krajini `vali,
Kako 'no si danas porobio,
Porobio u gori 'ajduke.“
Obrnu se Starina Novače
Radivoju riječ progovara: 125
„Da mi nije od Boga grehota,
I od ljudi zazor i sramota,
Rusu bi ti otkinuo glavu.“



Izvor[uredi]

Krsto Božović, Arhiv SANU, Etnografska zbirka, rukopis br. 197. 226. i 249.