Devojća i sokol

Izvor: Викизворник


Devojća i sokol

Devojća sedi pod gore,
otuda leti siv sokol,
pade devojći u skuta.
Devojća ga pituje:
— Tako ti bog, siv sokol, 5
zašto si studen i leden?
— Tako mi boga, devojćo,
svunoč sam letel kroz gore,
s krila sam inje obiral,
s kljunicu sitnu rosicu, 10
tada mi projdu svatove
da mi predadu devojću,
zato sam studen i leden!



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Momčilo Zlatanović i Staniša Tošić, Čudno drvo - lirske narodne pesme jugoistočne Srbije, Gradina, Niš, 1971., str. 94.