Dvore gradi Aljevac Al-aga,
Ne gradi ih čim se dvori grade,
Već mermerom, iz mora kamenom.
Duvar ziđe — dukatim ga niže,
Šimlu teše — u zlato je meće. 5
Grede teše — u pozlatu meće,
Strehu veže — biserom je steže.
A udara zlatne čiviluke,
Gdje će Ziba vješat bilenzuke.
U avlij’ mu šadrvan vodica, 10
Viga’ vodice uzrasla sevlija.
Pod sevlijom od zlata ćemlija.
Na njoj sjedi Aljevac Alija.
Dok evo ti trides djevojaka
I pred njima Ziba materina. 15
Uze Zibu za bijelu ruku,
Odvede je uz bijelu kulu.
„Jesi l’ moje đeldisala dvore,
„Đeldisala i begenisala?“
— „Jesam tvoje đeldisala dvore, 20
„Đeldisala i begennsala!
„Nisam tebe, Aljevac Alija,
„Što ti nosiš setru i pantole,
„Što ti nosiš mrki fes na glavi!“...
— „Ako nosim setru i pantole — 25
„Na srcu je turska vjera tvrda!
„Ako nosim mrki fes na glavi —
„Nijesu mi Rišćani jarani!“
Ode Ziba niz bijelu kulu. —
