Dva su cvijeta <u bostanu rasla,
mavi zumbul i zelena kada.
Mavi zumbul ode na Doljane,
osta kada u bostanu sama.
Poručoije zumbul sa Doljana: 5
— Dušo moja, u bostanu kado,
kako ti je u bostanu samoj?
Poručuje iz bostana kada:
— Dušo moja, zumbul sa Doljana,
jadno mi je u bostanu samoj. 10
Što je neba, da je list hartije,
što je more, da je murićefa,
što su momci, da su jezidžije
pa da pišu tri godine dana,
ne bi moga ispisali jada.10
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 59.
