Dva su brata mlogo živovala

Izvor: Викизворник

* * *


[Dva su brata mlogo živovala]

Dva su brata mlogo živovala
i sestricu lepo su čuvala:
na sobori svi su gu vodili,
na sobori i na svi pazari.
Što iskala sve su vu kupili; 5
skrojiše vu i novo odelo,
sve od svilu i meku kadifu.
Kupiše vu šareno krošnjiče,
u krošnjiče šareno maramče.
Od milos vu i noži kupiše. 10
Zavidela kučka Pavlovica,
pa slegnala u ladni podrumi,
načinila golemi zulumi:
devet konja jahaći ubola,
devet vola prezaći ubola, 15
i istoči devet bačve vino,
i istoči tuj ljutu rakiju,
i ubode svoje muško čedo,
svoje muško čedo u kolepke.
Pa otide Pavle da razbudi: 20
„Dig’ se, Pavle, noge te ne digle,
pa da vidiš što sestra učini!
Učinila golemi zulumi,
zaklala ti dete u kolepke,
njojni noži u krv ogreznuli.“ 25
Ode Pavle kude svoju sestru:
„Zašto, sestro, zulumi učini?“
„Nesam, brate, živa mi dva brata!
Ako sam ti zulum učinila,
odvedi me gore u planinu, 30
pa me stavi na četiri granjke,
rastrgni me na četiri strane.
Kude padnev moji crni oči,
tuj će bidnev dva bistra klad’nca,
tuj će teči voda lekovita; 35
kude padnev moje bele ruke,
tuj će niknev dve t’nke topole;
kude padne moja gusta kosa,
tuj će nikne jedna gusta gora;
kude padne moja ramna snaga, 40
tuj će bidne crkva Marijica.“
Izvedoše sestru na planinu,
staviše gu na četiri granjke,
rastrgoše na četiri strane.
Kud padoše njojni crni oči, 45
tuj bidnaše dva bistra klad’nca,
tuj poteče voda lekovita;
kud padoše njojne bele ruke,
tuj niknaše dve t’nke topole;
kudje pade njojna gusta kosa, 50
tuj iznikna jedna gusta gora;
kude pade njojna ramna snaga,
tuj se stvori crkva Marijica.
Pobole de kučka Pavlovica,
legala je za devet godine. 55
Kroz koske vu trava proniknala,
kroz uši vu zmije prolaziše,
a kroz usta muve prozujaše.
Al’ govori kučka Pavlovica:
„Čuješ mene, Pavle domaćine, 60
odvedi me u z’lvinu crkvu,
da bog dade i ja da ozdravim.“
Odvede gu gore u planine,
al’ se gusta gora osušila.
Kad su bili crkve Marijice, 65
al’ se crkva sama zatvorila.
Otidoše vode lekovite,
odvedi me gore u planine,
al’ se gusta gora osušila.
Kad prođoše pored dve topole, 70
od žalos se obe osušiše.
Tuj je kučka dušu ispuštila.


Reference

Izvor

  • Narodne pesme i basme južne Srbije, skupio i priredio Momčilo Zlatanović, Beograd, Srpska akademija nauka i umetnosti, 1994., str. 254-255.