Dvije kule na Zagorju bile,
U njima se do dva brata dile:
Hasan aga s bratom Muhamedom.
Za sve su se lijepo podjelili,
Za jedan se dio zavadili, 5
A za jedan čitluk na Zagorju
I za bjelu na Zagorju kulu.
Hasan aga ljubi prigovara:
„Otruj, ljubo, brata Muhameda
A ja odoh u lov u planinu!" 10
Tad se misli Hasanaginica:
„Što ću sada od života svoga,
Kako ću ga mlada otrovati!"
Ona ode u šikli odaju,
Pa otvori sahtijan sepete, 15
Pa izvadi od zlata maštrafu
I suviše srmali mahramu,
Pa razmuti od meda šerbeta,
Onda daje djever Muhamedu:
„Šerbet popij, a raskuj maštrafu, 20
Pa ti sakuj ćemer na djevojku."
Njoj Muhamed tiho progovara:
„O bogati, moja nevjestice,
Oklen tebi od zlata maštrafa,
Ili si je u dvoru zatekla 25
Ili si je od babe donila?"
„Nijesam je u dvoru zatekla,
Već je jesam od babe donila,
Da ja pojim u dvoru djevere."
„Hej, aferim, moja nevjestice! 30
Na poklon ti čitluk na Zagorju,
Na njem kula od sedam bojeva."
Hasan aga lovi u planini,
On lovio ljetnji dan do podne:
Dva gavrana orla poćerala, 35
Aga stao pa ih pogledao;
Ispod age konjic progovara:
„Da u orla drugi bratac ima —
Gavrani ga ne bi osvojili!"
Na to se je aga ražalio, 40
Pa je đogu dvoru okrenuo.
Kad se bjelu primaknuo dvoru,
Preda nj trči vjerna mu ljuba.
Njojzi aga ljutit progovara:
„Ostup’ dalje, vjerna ljubo moja, 45
Plah je đogo da te ne očepi,
Srdit aga da te ne okara,
Jesi li mi brata otrovala?"
„Bogme nisam, aga Hasan aga,
Eno ti ga zdrava i vesela!" 50
Ja da vidiš age Hasan age:
On poleće uz bijele dvore,
U odaji brata nahodio
I s njime se lijepo halalio.
