Dva brata
Dva se brata vrlo milovala,
Kako su se braća milovala:
Jednake su haljine rezali
I jednake atove jahali.
A kad su se braća poženila, 5
Mlade su ih ljube zavadile:
Ne vid'li se za devet godina.
Kad deseta nastala godina,
Dva se brata u lovu sastala.
Kako su se braća poželjela, 10
Pod njima se dobri konji ljube.
Star'ji bratac mlađem progovara:
„Hajde, brate, da kušamo ljube,
Koja nas je ljuba zavadila;
Bogme, brate, ako bude moja, 15
Ja ću svojoj odsijeći glavu."
Progovara beže Mehmed beže:
„Bogme, brate, ako bude moja,
Ja ću svojoj odsijeći glavu!"
To rekoše, pa se poslušaše, 20
Otolen se braća rastaviše.
Ode Ale svom bijelu dvoru,
Pod sobom je konja razigrao.
Kad ugleda Alibegovica,
Kad ugleda bega Ali-bega, 25
Kako ga je ona ugledala,
Još je dalje pred njeg’ išetala;
Al joj veli beže Ali-beže:
„Tamo dalje, moja vjema ljubo!
Ljut je beže, da te ne okara, 30
Oštra sablja da te ne obreže,
Dobar konjic da te ne očepi".
Ljuba se je natrag povratila.
Kad su ušli u bijele dvore,
Kad su sjeli šećer-kahvu piti, 35
Progovara beže Ali-beže:
„Ah, čuješ li, vjerna ljubo moja!
Hoće ići beže Mehmed beže,
Hoće ići nekom u svatove,
Pa mi išće konja i haljine 40
I sa njima svijetlo oružje,
Šta ti veliš, bismo li mu dali?"
Njemu veli prebijela ljuba:
„Podaj, beže, velikog ti boga.
U men’ ima alem kamen dragi, 45
Daću njemu alem kamen dragi,
Nek se sjaji među svatovima,
Baš k’o mjesec među zvijezdama!"
Beže ljubu po ramenu plešće:
„Haj, aferim, draga dušo moja! 50
Ti se sjala među kadunama,
Baš ko mjesec među zvijezdama."
Tad Ali-beg konja uzjahao,
Povrati ga u goru zelenu,
Sve on kaže begu Mehmed begu, 55
Sve on kaže što mu ljuba rekla.
Ode Meho svom bijelu dvoru,
Pod sobom je konja razigrao.
Kad ugleda Mehmedbegovica,
Kad ugleda svoga Mehmed bega, 60
Kako ga je ona ugledala,
Još je dalje pred njeg’ išetala;
Al joj veli beže Mehmed beže:
„Tamo dalje, vjerna moja ljubo!
Ljut je beže, da te ne okara, 65
Oštra sablja da te ne obreže,
Dobar konjic da te ne očepi!"
Ljuba se je natrag povratila.
Kad su ušli u bijele dvore,
Kad su sjeli šećer-kahvu piti, 70
Progovara beže Mehmed beže:
„Ah, čuješ li, draga ljubo moja!
Hoće ići beže Ali-beže,
Hoće ići nekom u svatove,
Pa mi išće konja i haljine 75
I sa njima svijetlo oružje,
Šta ti veliš, bismo li mu dali?"
Mehmed begu ljuba progovara:
„Ako dao, tebi ne valjalo,
Kam' njegovo? — ostalo mu pusto!" 80
Kad to čuo beže Mehmed beže,
On poteže sablju dimiskiju:
Mahnu sabljom i desnicom rukom,
Svojoj ljubi odsiječe glavu,
Odnese je milom bratu svome — 85
Sve mu kaza što je i kako je.
Tad se braća bratski pomirila
I dalje se vazda milovala.
