Vozila se šajka mala barka,
U njoj bilo trista divojaka.
Do podne im lipo vrime bilo,
A od podne bura i fortuna;
Prevali se šajka mala barka. 5
Sve divojke kraju doplivale,
Ne dopliva Anica divojka.
Ona vide iz dumbine mora:
„Koj bi mene kraju dovatio,
Dala bi mu lišce obljubiti!" 10
To začuje čoban od ovaca,
Pa se skače u dumbinu mora;
Vata Anu za bijelu ruku.
Kada ju je kraju dovatija,
Al govori čoban od ovaca: 15
„Daj mi, Ane, ča si obećala!"
- „„Koga sam ti vraga obećala!"
Ti me vodi bilom dvoru mome,
Pa me ljubi, koliko ti drago!""
Kad je došla bilom dvoru svome, 20
Za sobom je vrata zatvorila.
Al govori mlađani junače:
„Daj mi, Ane, ča si obećala!"
- „„Ne budali, mlađani junače,
Sokol ti je u rukama bija, 25
Al ga nisi perušat umija!""
Stjepan Ugarković, br. 125. Iz Jablanca pod Velebitom.
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi. Ženske pjesme. I/3. Ženske pjesme (ljubavne pjesme), knjiga sedma, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, 1929. str. 249-250.
Olinko Delorko, O nekolikim inačicama poznate hrvatske romance "Vozila se šajka mala barka", Zbornik za narodni život i običaje, Knj. 42. (1964), str. 81.
