G.
Hodi. Ostavi sve što je za nama.
Neka naš susret pokrije minute,
Velike misli po kojima ćute,
Gde život ide kô jesen granama.
Ponoć i sunce odjek su menama.
Zavoli sebe kroz nesreće krute
I mene s njima. Nek lepoti pute
Pokaže mladost dok je još sa nama.
Osmehom dušu i rane zakloni.
Zapali čula. Neka srce tako
Pređe u usne kô vetar u zvuke.
Nek trenut ovaj i bol što nas goni
Rasklopi nebo i utuli pakô:
Poljubac, kô smrt, ne vidi jauke.