Grujo Novaković i paša od Zagorja

Izvor: Викизворник


Grujo Novaković i paša od Zagorja

Knjigu piše paša od Zagorja,
pa je šalje na ravno Grahovo,
na koleno Milutinu knezu:
"O, čuli me, Milutine kneže,
da mi spremiš trideset odaja, 5
sve to, kneže, za moje delije,
da mi spremiš vina i rakije,
sve to, kneže, za moje delije,
da mi spremiš kave i duana,
što će trajat za petnaest dana, 10
i da spremiš trides(et) devojaka,
da mi služe trideset delija,
i da spremiš dilber Anđeliju,
da me čeka na bijelu kulu,
da je ljubim za života tvoga; 15
ako li mi to učinit(i) nećeš,
ajd izađi mene na megdana,
da junački megdan podelimo!"
Taka knjiga doše na Grahovo,
na koleno Milutina kneza; 20
knjigu čita, a suze proliva,
al ga gleda dilber Anđelija:
"O moj babo, Milutine kneže,
mnoge su ti knjige dolazile,
prije mene, a i poslije mene, 25
na ni jednu suze lio nijesi,
a danas te grozne suze liješ;
da l te neko zove na megdana,
pa si, babo, mlogo ostario,
pa ne možeš megdan d(ij)eliti?" 30
Kad to začu Milutine kneže,
odgovara, teško uzdišući:
"Šćeri moja, dilber Anđelija,
do danas mi (tvoji) prosci dosadiše,
a danas me ljuto ucveljiše, 35
evo knjiga paše sa Zagorja:
paša ište trideset odaja,
i u njima trides(et) devojaka,
da mu služe njegove delije;
i još traži vina i rakije, 40
i još traži kave u duvana,
da gozbuju za petnaest dana;
a tebe ću, ćeri, opremiti,
da ga čekaš na bijelu kulu,
da te ljubi za života moga, 45
zato grozne suze prolijevam!"
Kad to začu dilber Anđelija,
proli suze niz bijelo lice,
pa uzima pero i papire,
peretom je (u) obraz udarala, 50
po obrazu krva je pustila,
pa je sitnu knjigu napisala,
pa je šalje gori Romaniji,
na koleno Novaković Gruja:
"O moj brate Novaković Grujo, 55
brže da si dvoru bijelome,
a sa tvojih trideset hajduka,
jer su mene preprosili Turci,
preprosi me paše od Zagorja,
evo njega u nedelju prvu, 60
u nedelju koja prva dođe,
sa njegovih trideset delija!"
Knjiga ode gori Romaniji,
na koleno Novaković Gruju;
knjigu čita, pa družinu viče: 65
"Pritežite te lake opanke,
pripašite šarene silave,
zadenite po dve puške male,
i spodbite mrke ceferdare,
a i britke sablje pripašite, 70
ići ćemo na ravno Grahovo!"
Kad ujutru jutro osvanulo,
osvanulo i sunce granulo,
Grujo stiže u ravno Grahovo,
baš pred dvore Milutina kneza, 75
pa zadrka alkom na vratima;
istrčala dilber Anđelija,
otvori im velike kapije,
a Grujicu poljubi u lice,
a družinu u bijele ruke, 80
pa ih vodi na bijelu kulu,
navali im vina i rakije,
i prinese razne đakonije,
pa hajduci malo odmoriše.
I legoše sanak boraviti 85
Kad ujutro jutro osvanulo,
sve probudi dilber Anđelija,
i donese ruo devojačko,
te obuče trideset hajduka,
i napravi trides(et) devojaka, 90
da (sa)čekaju trideset Turaka;
a grujicu lijepo obuče,
i ostavi ga u bijelu kulu,
da sačeka pašu sa Zagorja;
tad Grujica društvu govorio: 95
"Svaki svoga dobra sačuvajte,
a ja ću prvi pašu pogubiti,
i na kulu prozor otvoriti
opaliti dvije puške male,
a vi Turke sabljom pokoljite!" 100
Kao što rekoše, tako učiniše.



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Vladimir Bovan, Lirske i epske pesme Kosova i Metohije (studentski zapisi srpskih narodnih umotvorina sa Kosova i Metohije); Priština, Institut za srpsku kulturu; Beograd, Narodno delo, Stručna knjiga; Istok, Dom kulture, 2001., str. 509-511.