Grujice posestrima

Izvor: Викизворник

0001 Podranila Turkinja đevojka,
0002 podranila jutrom na vodicu
0003 da donese vode u maštrapi,
0004 no đevojka bila začamala,
0005 nju mi majka ostarala kara:
0006 "Kurvo jedna, a ne moja ćerko!
0007 Što ti jesi na vodi čamala?
0008 Ti se jesi s nekim sastajala."
0009 Ona s’ majci krivo kunijaše,
0010 ali njojzi laža ne pomaga,
0011 ne pomaga laža ni zakletva,
0012 no da ćahu izvadit joj dušu
0013 ona mlada kazat neoćaše
0014 đe je bila i što je viđela,
0015 s kime li se zašto l’ pobratila.
0016 Stara viknu ka da se pomami,
0017 poviknula svoje devet sinah
0018 i desetog bega Atlagića,
0019 beg skočio od zemlje na noge,
0020 poskočio ka da s’ pomamio,
0021 svoje devet dovikuje sinah,
0022 svi najbolje konje pojahaše,
0023 poćeraše Gruju i Novaka.
0024 Ka’ to viđe Novak i Grujica,
0025 utekoše u goru zelenu,
0026 unesoše ranjen’ Radivoja,
0027 turiše ga u bukovo šušlje,
0028 zatrpaše jelovijem granjem.
0029 U to stiže devet Atlagićah,
0030 oboriše oganj iz pušakah,
0031 dočeka ih Novak i Grujica,
0032 dževerdane svoje izmetnuše,
0033 svak ponekog ubi Atlagića,
0034 dovatiše s’ konjah njihovijeh,
0035 a trgoše mače od bedrice,
0036 sve su devet izgubili bili,
0037 a desetog živa ufatili,
0038 pak i njega izgubit oćahu,
0039 al’ ga neda Novaković-Grujo,
0040 no bio mu Grujo govorio:
0041 "Atlagiću, dina ti tovjega!
0042 pokaza l’ me moja posestrima?"
0043 "A tako mi dina i krsmeta,
0044 nije, reče, tebe prokazala,
0045 prokazala tvoja posestrima,
0046 no voljela glavu izgubiti,
0047 a mi sami jesmo s’ osjetili
0048 te za vama u potoč potekli."
0049 Grujo njemu život oprostio
0050 i sestri ga njegovoj poslao,
0051 a vijernoj svojoj posestrimi,
0052 sve devet mu poklonio glavah
0053 i hata mu bio povratio.
0054 Atlagić je otle pojahao,
0055 al’ ga čeka ostarala majka
0056 da radosne njojzi kaže glase,
0057 ona gleda idu l’ Atlagići,
0058 dok ugleda najmlađega sina
0059 po imenu Atlagić-Osmana,
0060 u zobnice nešto nagučio,
0061 jedva čeka da odjaše sine,
0062 a dok majci na kulu izađe,
0063 pa ga pita: "Što mi nosiš, sinko?"
0064 Osman majci krotko odgovara
0065 a istrese svoje braće glave:
0066 "Grujo ti se pozdravio, majko,
0067 i posla ti na peškeš karpuze,
0068 neka znadeš da koga imadeš."
0069 Majka pisnu, a Osmane vrisnu,
0070 a zagrli svoju milu seju,
0071 poljubi je i dva i tri puta:
0072 "Fala tebe, moja mila sele,
0073 sve koja si muke podnijela,
0074 a svog pobra braći ne izdala,
0075 te mi s tebe život oprostio."