„Ao barno, dobri barno,
Šta je tebi dodijalo —
Il’ kamdžija đinđerova,
Il' uzdica biserova,
Ili sedlo šimširovo 5
Il’ ja junak na tebika?"
Veli barno, dobri barno:
„Nije meni dodijala
Ni kamdžija đinđerova,
Ni uzdica biserova, 10
Niti sedlo šimširovo
Nit' ti vojno na menika,
Već je meni dodijalo
Šgo ti jezdiš stranputicom,
Otud svrćeš u meanu, 15
Mene vežeš pred meanu,
Đidi ljubiš, dušu gubiš,
A na mene i ne glediš,
Već ja gledim pa se jedim,
Zemlju kopam do koljena, 20
Travu čupam iz korena,
Vodu pijem iz kamena!"
Jošt besedi mlad delija:
„Ao barno, dobri barno,
Ajde, barno, da krademo 25
Jednu kravu militarku!"
Mi odosmo, ukradosmo,
Dobre vaške osetiše,
Mlade gazde povijaše
I na prošće navijaše; 30
Na prošću iam zaostala
Nova šarka kabannca,
A na kocu džigerica;
Jošt na onoj gazdarici,
Što je lepa crnooka, 35
Junačko mi srce osta,
A ljubeći b’jelo lice,
Ostadoše i usnice —
Ti me ne htje izbaviti
I odneti na hitarcu!" 40
Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 177-178.
