Gorom jaše Debeljić Novače

Izvor: Викизворник


[Gorom jaše Debeljić Novače]

Gorom jaše Debeljić Novače,
Gorom jaše, gorom popijeva:
„Mili Bože, čuda velikoga,
Ne bojim se nigdi nikogare,
Još ni cara posrid Carigrada!" 5
Misli junak Debelić Novače
Da ga nigdi nitko i ne čuje,
Al ga čuju careve delije.
Idu oni caru kaživati:
„Aj, naš care, aj, naš gospodine, 10
Gorom jaše Debelić Novače,
Gorom jaše, gorom popijeva:
,Ne bojim se nigdi nikogare,
Još ni cara posrid Carigrada!'"
Car delijam tiho zapovida: 15
„Aj, dilije, virne sluge moje,
Izajdite u goru zelenu,
Uhitite Debelić Novaka,
Ter ga živa k meni dopeljajte!"
Lipo sluge cara poslušaše, 20
Otidoše u goru zelenu,
Uhitiše Debelić Novaka;
Nit se brani Debelić Novače,
Nit se brani, niti jim se moli,
Već ga vodc caru čestitomu. 25
Kada ga je care ugledao,
Govorio Debelić Novaku:
„Bora tebi, Debelić Novače!
Je l' istina što ljudi govore,
Da ti jašeš goricom zelenom, 30
Gorom jašeš, gorom popijevaš:
,Ne bojim se nigdi nikogare,
Još ni cara posrid Carigrada?’"
Al govori Debelić Novače:
„Istina je, moj čestiti care!” 35
To je caru vrlo na žal bilo,
Govorio Debelić Novaku:
„Sad mi reci, Debelić Novače,
S kojom ću te smrtjom umoriti?"
Na to se je Novak nasmijao, 40
Govorio caru čestitomu:
„Što me pitaš, moj čestiti care,
Kojom ćeš me smrtjom umoriti?
Veži meni ruke naopako,
Bile noge konju spod trbuha, 45
Šalji s manom trides[et] Turakah,
Da me vode u to polje ravno,
A ti gledaj iz pendžera tvoga
Kako te me pogubiti Turci!"
Njega j' care lipo poslušao: 50
Veže njemu ruke naopako,
Bile noge konju spod trbuha,
Šalje š njime trideset Turakah,
Da ga vode u to polje ravno.
Care gleda iz pendžera svoga, 55
Kako te ga pogubiti Turci.
Kad su došli u to polje ravno,
Kosne Novak kosom junačkime,
Pak je bile ruke otprostio
I britke se sablje dobavio, 60
Pak posiče trideset Turakah.
Care gleda iz pendžera svoga,
Novaka je dozivao mlada:
„Hodi k meni, Debelić Novače,
Služi mene u dvoru mojemu, 65
Dat ću tebi veliko vezirstvo,
Još i moju kćercu za ljubovcu!"
Al govori Debelić Novače:
„Od’ otole, care gospodine,
Volim junak u gori zelenoj, 70
Neg u tvomu dvoru bijelomu,
Jer kod tebe nikad vere nima!"
Ide Novak u goru zelenu,
Osta care plačuć na pendžeru.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Zbornik Matije Mažuranića, Milorad Živančević i Vladan Nedić, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, 1966, knj. XIV, sv. 2, str. 232-233.