Golom stijenju
Gledao sam sinje more,
Mnoge rijeke, mnoge gore,
Mnogi ubav kraj;
Gledao sam mnoga sela,
Gdje žubore hladna vrela,
Gdje tičica prevesela
Sunčev zdravlja sjaj.
Ali ništa, stijenje milo,
Srce nije prisvojilo
Mlađano mi - kao ti;
Ništa dušu moju tako,
Plahovito, silno, jako,
Bujno, snažno, vrelo, žarko,
Sa ljubavlju ne napi.
S tobom mi se srce veže,
Tebi moje želje teže,
Ti si predmet sanka mog;
Tu mi srpsko cvijeće cvjeta,
A vila ga čuva sveta,
Oko njega brižno lijeta, -
U nadi je štiti bog.
Pa zdravo mi, stijenje golo,
Milo gnijezdo sokolovo,
Gdje s' Milošev rađa soj!
Ja te ljubim žarko, vrelo,
Kao majka čedo bijelo,
Kao slavuj goru, vrelo -
Za te živi sinak tvoj!
U Mostaru, 21. januara 1889.