Godišnjica (Jovović)

Milo Jovović

Dan za danom brzo prođe,
Pa s' godina stvori jedna,
Od kad tebe majko draga,
Krije u grob ploča ledna.

Dan za danom brzo prođe,
Al' ostade tuga ista:
Sa srca mi s' bol ne briše
Ni s' očiju suza blista.

Jer me sjeća ljubav tvoja
Prevelika i beskrajna,
Zato, majko, tvoj gubitak
Mom je srcu rana trajna.

Ah, ta rana preboljeti,
Niti može, niti smije,
Dok i mene hladna ploča
U vječitom grobu skrije.

O, varljivi, tužni sv'jete,
Prepun tuge i nevolje;
Al' kada je majka živa,
Sve se snosi lakše, bolje.

Majku vapiš dok je živa,
U radosti i žalosti;
Majku vapiš sve jednako,
Kad je trune u grob kosti.

S toga danas, draga majko!
Nakon godinice jedne,
Blagodarne lijem suze,
Svrhu tvoje rake ledne.

I molim se dragom Bogu,
Pun žalosti i očaja,
Da podari tvojoj duši
Uživanje vječnog raja.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar, 1903., Milo Jovović, „Golub“, broj 5., u Somboru, 1. marta 1903., str. 68.