Godišnjica (Jovović)
Dan za danom brzo prođe,
Pa s' godina stvori jedna,
Od kad tebe majko draga,
Krije u grob ploča ledna.
Dan za danom brzo prođe,
Al' ostade tuga ista:
Sa srca mi s' bol ne briše
Ni s' očiju suza blista.
Jer me sjeća ljubav tvoja
Prevelika i beskrajna,
Zato, majko, tvoj gubitak
Mom je srcu rana trajna.
Ah, ta rana preboljeti,
Niti može, niti smije,
Dok i mene hladna ploča
U vječitom grobu skrije.
O, varljivi, tužni sv'jete,
Prepun tuge i nevolje;
Al' kada je majka živa,
Sve se snosi lakše, bolje.
Majku vapiš dok je živa,
U radosti i žalosti;
Majku vapiš sve jednako,
Kad je trune u grob kosti.
S toga danas, draga majko!
Nakon godinice jedne,
Blagodarne lijem suze,
Svrhu tvoje rake ledne.
I molim se dragom Bogu,
Pun žalosti i očaja,
Da podari tvojoj duši
Uživanje vječnog raja.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar, 1903., Milo Jovović, „Golub“, broj 5., u Somboru, 1. marta 1903., str. 68.