Govor Ratka Pavlovića Ćićka

Izvor: Викизворник
Govor Ratka Pavlovića Ćićka u Kosaonici  (1941) 
Pisac: Ratko Pavlović Ćićko
Govor narodnog heroja Ratka Pavlovića Ćićka koji je održao kada je Toplički partizanski odred došao u selo Kosaonicu da pridobiju seljake, a potiskuju četnike Koste Pećanca. Zabeležio ga je u jesen 1941. godine borac Radomir Mrdaković Rgajac.[1]


Braćo i prijatelji, prvi put mi, partizani, dolazimo kod Vas, da se upoznamo, da nas vidite, da Vam kažemo zašto se borimo i šta hoćemo. Govoreno nam je da su ova sela na teritoriji kruševačke opštine bila glavna baza Koste Pećanca, gde je on boravio posle okupacije i da ćemo naići na otpor. Drugovi iz ovih sela, koji su sa nama, tvrdili su nam da ćete nas prijateljski dočekati i tražili si da što pre dođemo ovamo. Bili smo zauzeti na drugoj strani, te nismo stigli pre. Sada smo tu, među Vama, i osećamo da smo među svojim prijateljima. Srećni smo što su se prevarili oni koji su govorili da ćemo kod Vas naići na otpor.

Bili bismo srećni i da je Kosta Pećanac na strani borbe protiv okupatora, a ne njegov sluga. Mi odajemo priznanje njegovim zaslugama iz prošlosti. Poštujemo njegove zasluge u ustanku 1917. godine. Zbog tih zasluga iz prošlosti, Vi ste njemu pružili utočište kada je posle sramne kapitulacije došao kod Vas. Vi ste ga prihvatili kao borca koji ne priznaje tu kapitulaciju, verujući da će nastaviti borbu i sprati ljagu koja je naneta našem narodu i njegovoj herojskoj prošlosti.

Predstavnici našeg pokreta posetili su Kostu, jula meseca, ovde, u Sokolovici, i ponudili mu saradnju u borbi protiv okupatora. Tih dana njega su posetili i predstavnici okupatora i, kao što znate, on je prihvatio saradnju s okupatorom i postao izdajnik svoje zemlje. Njega je uplašilo napredovanje na Istočnom frontu i on je izgubio veru u pobedu nad Nemačkom. Da bi opravdao svoj kukavičluk i izdaju, on i njegovi propagandisti, koje plaćaju Nemci, govore kako im je to naređenje od kralja i Engleza. U tu laž mogu da poveruju samo naivni. Kralj je pobegao iz zemlje ispred Nemaca, a četnici služe Nemcima. To znači da su protiv kralja. Englezi ratuju protiv nemaca i oni ne mogu podržavati one koji služe Nemcima.

Toliko o Kosti Pećancu i njegovim četnicima. Nadam se da više nećemo imati potrebe da drugi put govorimo o njemu. On je izdajnik i sluga okupatora i svaki pošten Srbin i rodoljub treba da ga prezre.

Sada ćemo govoriti o drugim nazovi Srbima i onima koji su doveli zemlju do katastrofe aprila meseca. To su vladajući krugovi, koji su dvadeset godina vodili politiku suprotnu interesima naroda. U gušenju narodnih sloboda, u pljački naroda, sve su vlade bile jednake, bilo da su radikalske ili demokratske, od Pašićeve, pa do Cvetkovićeve. Smenjivali su se radikali i demokrati, a ponekad i zajedno formirali vlade, ali u njima nikada nije bilo mesta za poštene radikale, ni za poštene demokrate, a o drugima i da se ne govori. Demokrata Ljuba Davidović, koji je izgubio sina jedinca na Kajmakčelanu, nije mogao biti ni u jednoj vladi.

Jugoslavija je bila jedna od retkih zemalja koja nije imala diplomatske odnose sa bratskom Rusijom. Reakcionarne vlade su se bojale veza naših naroda sa ruskim narodima, da i naš narod ne učini ono što je učinio ruski: da sruši reakcionarni režim. Te vlade su više volele da zemlja padne u ropstvo, nego da narod uzme vlast i liši ih opljačkanog bogatstva.

Veštački se radilo na raspirivanju mržnje između Srba i Hrvata, a tu mržnju okupator je iskoristio te raspirio bratoubilački rat. Pod okriljem okupatora, ustaše ubijaju stotine hiljada Srba. Hrvatski rodoljubi su ustali i vode borbu protiv ustaša, koji su sluge Nemaca, kao što mi ovde, u Srbiji, vodimo borbu protiv Ljotića, Nedića i Koste Pećanca, koji su obične sluge Nemaca.

Bivša jugoslovenska vojska, podrivena petom kolonom i vođena od kukavica, nije bila u stanju da se suprotstavi Hitlerovoj vojsci, te je sramno kapitulirala, oskrnavivši našu prošlost.

Srbi su i na Kosovu znali da su Turci jači, ali se nisu predali, ni pobegli. Junačka smrt kosovskih junaka vekovima je davala snage borcima za slobodu.

Karađorđevi ustanici su uzdrmali moćno otomansko carstvo. Mala Srbija 1914. godine zadivila je svet svojom pobedom nad moćnom austro-ugarskom carevinom.

Od kada su se naši preci naselili na ovoj vatrometini, gde se ukrštaju putevim za istok i zapad, uvek se morala voditi borba za opstanak. Naša istorija puna je bitaka u kojima je bilo pobeda i poraza, ali su i porazi bili slavni, jer se junački ginulo. Junačke pogibije su nešto što ne umire, što se ne zaboravlja, što ostaje da živi u narodu i poziva u boj za osvetu, za slobodu...

Vitezovi Kosova, junaci ustanka protiv Turaka, heroji Kumanova i Kajmakčalana vape za skidanjem ljaga sa srpskog imena.

Svi oni što kao naše zvezde sijaju na našem nebu, pozivaju u boj protiv savremenih varvara — nemačkih fašista.

Mi, partizani, poveli smo borbu da bismo naš narod spasili od uništenja, da bismo sprali ljagu zbog sramne kapitulacije. Ako ne bismo vodili borbu, naši ljudi bi ubrzo postali topovska hrana fašistima u borbi protiv Rusije. Sve sposobne ljude bi oterali na rad, gde bi od gladi i robovskog rada umirali, služeći tuđinu, protiv svoje slobode. Znači da mi moramo voditi borbu zbog našeg opstanka, zbog naše slobode, zbog budućnosti, zbog naših predaka, čijem junaštvu i borbi moramo biti zahvalni što postojimo. Našom borbom mi nastavljamo njihova dela i dokazujemo da smo dostojni njihovi potomci.

Mi, Topličani, imamo posebne obaveze prema precima. Toplica je jedan od krajeva gde je Nemalja udario temelje prvoj srpskoj državi. Toplica je dala Jugoviće, Toplicu Milana, Kosančić Ivana, u njoj je Lazar boravio kada je išao na Kosovo. Tu, na Pločniku, jednom je porazio Turke.

U Prvom svetskom ratu sva srpska vojska se proslavila, ali je samo jedan puk nazvan „Gvozdeni puk” i dobio priznanje junaka, a taj puk je bio sastavljen samo od Topličana.

Zbog izdaje četnika, mi, u Toplici, sada zaostajemo u borbi za nekim krajevima u našoj zemlji, a uvek smo bili prvi. Borci zapadne Srbije, Šumadije, Crne Gore, Bosne i još nekih krajeva, već su oslobodili gradove od Nemaca. Čačak i Užice, i mnogi drugi gradovi su slobodni. Mi smo, kao što znate, zauzimali Prokuplje. Sada nam je zadatak da likvidiramo četnike u Kosanici, da osiguramo zaleđinu i da onda krenemo na gradove gde su okupatori.

Fašisti i njihove sluge govore kako je Crvena armija razbijena i kako je Rusija pred kapitulacijom. To je propagandna laž. Hitlerova armija naći će u Rusiji svoj grob, kako je našla i Napoleonova armada. Porazivši Napoleona, Rusi su došli u Pariz. Crvena armija razviće zastave pobede nad Berlinom. Fašisti će biti uništeni, a nemački narod će plaćati za sve zločine, koje su fašisti počinili po tuđim zemljama.

Mi, partizani, izabrali smo put borbe i žrtava i znamo da će pobeda biti naša. Sloboda se ne dobija na tanjiru, već krvlju najboljih sinova.

Našom borbom mi postajemo saborci Crvene armije i zapadnih saveznika, pa stičemo pravo da posle rata sami odlučujemo o svojoj sudbini i neće moći drugi da nam kroje kapu kako njima odgovara.

U ime naše junačke prošlosti, u ime borbe za opstanak, u ime naše budućnosti, pozivam sve koji se osećaju Srbima, rodoljubima, da nam se pridruže i pomognu borbu protiv okupatora i njegovih slugu.

Izvori[uredi]

  1. Gvozdenović B. 1983. RATKO PAVLOVIĆ ĆIĆKO. „Narodna armija”, Beograd. str. 31—34