Vjerenica bosanskog paše
Zahvali se Sokolović Ivo,
Iz Perasta, u mjestu Perastu:
„Sagradiću ormenicu tanku,
Sakupiću braću Peraštane,
Pak ću poći pod Novijem Gradom, 5
Porobiću varoš od Novoga
Do bijele kule teftedara,
I kulu ću ovu porobiti,
Njegovu ću šćercu zarobiti,
Vjerenicu paše bosanskoga!” 10
Što je rek'o, to je učinio —
On sagradi l'jepu ormenicu,
I sakupi braću Peraštane,
I otide put Novoga Grada,
I porobi varoš od Novoga 15
Do bijele kule tsftedara,
I zarobi šćercu teftedaru,
I još mu je dvore upalio.
Pak se otole zdravo podignuo
I doš'o je u mjestu Perastu 20
Zdravo Ivo sa svom svojom družbom.
Kad su došli na pogled Perasta,
Stade cvilit' Turkinja ćevojka.
Ćešio je Sokolović Ivo:
„Ne boj mi se, lijepa đevojko, 25
Kad dođemo u mjestu Perastu,
Kupiću ti lale[1] i pašmage
Kako nosu peraške đevojke!”
Kad su došli u mjestu Perastu,
On joj kupi lale i pašmage. 30
Ma đevojci ništa milo bješe,
Neg' uzimlje divit i hartiju,
Ter napisa listak knjige tanke,
Pak je šalje milu babu svome
I moli ga: „Babo, dobro moje, 35
Otkupi me iz peraških ruka!"
Ali joj je babo otpisao:
„Kćerce moja, milo dobro moje,
Kada mi su tebe zarobili,
Sve su moje blago ponijeli, 40
Ne može te otkupiti babo!"
Opet mlada drugu knjigu piše,
Ter je šalje milu bratu svome:
„Ah, tako ti, brate, dobro moje,
Otkupi me iz peraških ruka!" 45
Ali joj je bratac otpisao:
„Sele moja, milo dobro moje,
Skoro sam se, sele, oženio,
Sve sam moje potrošio blago —
Srebro moje konjma u potkove, 50
Zlato mi je ljubi u oglavje, —
Ne mogu te otkupiti, sele!"
Tad žalosna treću knjigu piše,
Pak je šalje dragu vjereniku,
Vjereniku, paši bosanskomu: 55
„Ah, tako ti, drago dobro moje,
Otkupi me iz peraških ruka!"
Kad je pašu knjiga dopanula,
Zove sebi mlade kujundžije,
Čini skovat’ sokola od zlata, 60
Unj dva oka, dva draga kamena,
Pak oi sađe Risnu na Gabeli,
Ter napisa listak knjigs tanke
I šalje je Sokolović-Ivu:
„Prijatelju, Sokolović-Ivo, 65
Pošlji meni moju vjerenicu,
A evo ti sokola od zlata
Su dva oka, dva draga kamena —
Neka znadeš, Sokolović-Ivo,
Koliko je meni mila mlada 70
I začem je drago otkupljivam,
Jere si je pošteno čuvao
I za otkupe samo sahranio!”
Kad to viđe Sokolović Ivo,
Posla njemu dragu vjerenicu, 75
Koju paša u saraj povede
I vjenča je za milu ljubovcu.
(ASANU, br. 8552/257, XXV, 39, br. 4).
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
