Vjenac (Osman Đikić)

Izvor: Викизворник
Vjenac
Pisac: Osman Đikić





        
VIJENAC

(Ludvig Uland)

Djeva jedna cv’jeće brala,
U cvijetnoj u dubravi,
Iz zelene šume njojzi
Divotna se žena javi,

I prijazno prišavši joj
U vlasi joj v’jenac spleće:
„Još ne cv’jeta, al’će procvast’,
O, nosi ga djevo, svedje!“

Kad je djeva ponarasla,
I u noći tihe, jasne
Kad ljubavi suze j’ lila,
Prosu vjenac pupke krasne,

A kada je mladi vojno
U naručje strasno vinu,
Poljupci se rascvjetaše
U vijencu djevojčinu.

I na skoro na svom krilu
Krasno čedo ljuljuškaše,
A u v’jencu svenulome
Zlatni s’ plodi pokazaše.

A kad njenu ljubav prekri
Lednog groba crna tmina,
K’o jesenje žuto lisje
Razasu se vlas njezina.

Malo za tim, pa i ona
U grob tavni s’ v'jencem pade;
Al’ nu čuda, jer plod njezin
Kao nježan cv'jet ostade.



Izvor[uredi]

  • Osman Đikić:Sabrana djela, Svjetlost, Sarajevo, str. 99.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Osman Đikić, umro 1912, pre 112 godina.