Vučistrah1/9
| ←Govor osmi | Vučistrah Pisac: Petar Kanavelić Govor deveti |
Govor deseti→ |
SUNČANICA: Ne vidiš, o Bisernice? dosada sam cijenila da ljubim, nu sam i rukom držala da sam slobodna od muka ljuvenijeh; činjaše mi se da sam ljubovnica, nu bez požude; ćutijah da su moje želje usilovane za ljubiti kneza Ladzara, ali sam vladala na moj način uzdom od razloga. Zaisto ljubila sam, nu bez sumnje.
BISERNICA: Gdje nije ljubavi, tu nije ni sumnje, ako se može rijet da se sumnja ne rađa od ljubavi.
SUNČANICA: Malo je dana prošlo da sumnjim da knez Ladzar ljubi kraljicu Krunoslavu, moju sestru, i da za nje službu i ljubav u ovomu ne nahodi dvoru, što — ako je istina — vadi mi dušu iz tijela!
BISERNICA: Kako mu drago, to nemoj da ti sumnje ni straha podava, zašto jošte kad bi kraljica mogla ćućeti u prsima plam od ljubavi? ne bi zaisto svoje požude upravila negoli put kraljevskoga sina, za izjednačiti š njim svoje bitje.
SUNČANICA: Te iste misli i meni čestokrat priko pameti prođu, ali nikada nijesu mi se mogle za srce zadjestit, zašto zasve da je kraljica slobodna od ljuvenijeh želja, ali je mlađahna, i u suho se drvo lasno oganj uhiti. Ja ne znam što biti može; nego te molim, iznađi način da se obazna ko je ovi knez Ladzar. Stavi pomnje svekolike; ja znam, kad se ti s načinijem dvornijem tvojijema staviš, sve ti ishodi ko hoćeš.
BISERNICA: O gospođe, ako je istina da je postavio miso na kraljicu Kruioslavu, zamani ćemo iziskovati njegovo bitje, zašto, za doteći što je namislio, rijeti he da njegovo pleme ishodi od Prijama, kralja od Troje, da pradjed njegova sukundjeda pridobio je Trabizondu i da je on rodjen cesarova od koljena.
SUNČANICA: Što ti će rijeti, ja ne znam; znam ovo veomi dobro da kaže i licem i djelim zamjerito plemenstvo u sebi, a mnogokrati u ubozijem haljinami stoje sakriveni kraljevski sinovi. Ali zašto znam da je toliko stanovit ne odkriti svoga bitja, da je u ovi čas zato htio se biti s banom Mikleušom, tvoju pomnju scijenim najbolju za ovo obaznati.
BISERNICA: Zaisto je ili toliko ubog i potišten, da ga je sram odkriti svoga imena, za ne izgubiti one sreće i časti koje je u ovemu dvoru iznašo, — ali moguća i velika kralja sin koji veću ljubav čini ovoj kruni i kraljestvu negoli kraljici.
SUNČANICA: Budi štomudrago! ako ja obaznam ko je smio ranam od ljubavi izraniti ovo srce, biti će pomnja moja i miso činiti da ga i ozdravi. Zato se ti stavi na ovo, o Bisernice; ti me sama možeš utješit.
BISERNICA: Veliš mi, o gospođe, da je toliko otvrdnut za odkriti se, da je mene strah ne izgubiti sve umjenstvo š njim. Nu svakako služiću te; nego pušti me neka otidem viđeti jednoga mladca izranjena, u kojemu se životu nahodi, neka umijem kraljici odgovor podati, koja me je poslala da vidim što se čini od njega.
SUNČANICA: Pođi Bisernice, i podaj mi brzo odgovor.
Reference[uredi]
