Vučistrah1/6
| ←Govor peti | Vučistrah Pisac: Petar Kanavelić Govor šesti |
Govor sedmi→ |
UROŠ: Bane Mikleušu, kneže Ladzare, što činite?!
MIKLEUŠ: Bane Urošu, tvoje došastje ovi put nejma smestit jedan boj koji toliko mi se hrabreniji čini, koliko nejma za početak omrazu ni neprijateljstvo negoli samo ispunjenje od jedne malahne požude.
UROŠ: Bratuče[d] ti sam: to hoće rijeti držan okrvaviti ovi mač u svačijoj krvi za obranu od tvojijeh djela; ali sam i drag jošte prijatelj knezu Ladzaru. Zato želim i uzeo bih smiriti vaše smeće.
LADZAR: Svijetli bane? nakon vele vremena, odkad se u ovomu nahodim kraljestvu, zasjeko je danaska ban Mikleuš u glavu obaznati moje bitje; govorin mu da sam knez Ladzar, vitez, i od vedrijeh bana da ishodi moje pleme. Nije mu dosta! ja veće odkriti se ne mogu; on se zato srči, zove me na boj; ja za ne učiniti krivo maču koji pašem, služim ga. Ovo su naše smeće!
UROŠ: He čuh ikada smješnije stvari ni potištenijega uzroka za biti se od ovoga.
MIKLEUŠ: Potišteno je djelo držati u scjeni svoj život kad ne može se življeti s ispunjenjem od svojijeh požuda; a ti ne znaš koliko je meni potrebno znati bitje kneza Ladzara i ko je on.
LADZAR: Ni ti znati ne možeš koliko je meni potrebno zasada tajati moje ime; imam neprijatelja koji, kad bi me obaznali mogli bi pogubiti me.
MIKLEUŠ: Kneže Ladzare, podavaš mi jači uzrok od oštrije smeće; a to ja neću umjeti skrovna držati tvoga imena i ujedno naplatiti moje želje i tvoje ne uvrijediti?
UROŠ: Utažite se zašto ufam smiriti oba pokli me je sreća dovela da ustavim boj koji bijahote zavrgli.
LADZAR: To bi meni veoma ugodno bilo.
MIKLEUŠ: I meni zaisto, neka ne scijenite da ja samo u maču držim moje razloge.
UROŠ: Ti o bane želiš znati ko je knez Ladzar?
MIKLEUŠ: Za znati samo komu sam držan; zašto ima načine plemenite kojijem drži mene zarobljena.
UROŠ: A ti, kneže veliš da ti je velika potreba skroveno i otajno držati tvoje ime?
LADZAR: Zašto najveću slavu imam zvati se imenom od sužnja i roba bana Mikleuša.
MIKLEUŠ: Velik si čovjek o bane Urošu, ako ti ide od ruke smiriti ove dvije toliko suprotivne želje.
UROŠ: A sada molim vas da mi i jedan i drugi daruje po jedan malahan dio od svojijeh požuda.
LADZAR: Od mene čini što ti je drago.
MIKLEUŠ: Ištom da znam ko je ovi knez Ladzar, darovaću ti i banovstvo.
UROŠ: Da kad je tako, knez Ladzar ima se očitovat.
LADZAR: Urošu! prijatelju!
UROŠ: A ban Mikleuš zacijeć mene ima se ustrpjeti za petnaes dana samo za obaznati ko je knez Ladzar, obećavajući ja i zavežujući moju riječ da prije ovega vremena ima se znati od njega sve što on zna od samoga sebe.
MIKLEUŠ: Tebi se, o bane Urošu, — ja vidim, — malo haje obaznati njegovo bitje, a meni je potrebno znati ga; zato ne budi ti mučno da trudno podnosim to prodiljenje. Nu, zašto sam se zavezao stati na tvojoj osudi, stojim, da mi se ištom ne pomanka što mi se obećalo.
LADZAR: Moja riječ i tvoja blagodarnos veće su me zavezali.
MIKLEUŠ: Bane, ostavljam te s knezom Ladzarom, neka počneš odsada moliti ga da se odkrije, ne za ino, nego neka mu se može u dvoru ovomu učiniti ona služba koju dostoji. — Kneže Ladzare, prosti mojoj ognjevitoj požudi i drži me za prijatelja, ma nepoznana.
Reference[uredi]
