Vukov Rječnik o Sibinjanin Janku

Visoki Stefan,idući s vojskom iz Moskve u Srbiju,dođe u Budim na konak,i ondje madžarska gospoda,videći ga onako visoka i lijepa,zažele imati od njega poroda,i u razgovoru zapitaju ga da li bi se u vojsci njegovoj mogao naći dobar ždrijebac da opase njihovu kobilu da bi i oni zapatili tako lijepijeh i dobrijeh konja,a on im odgovorio:bi,zašto ne bi?

Kad bude uveče,oni mu pošlju lijepu djevojku da noći s njime.Kad se on stane izgovarati,kaže mu se da je on to obrekao učiniti;tako da djevojku primi i prenoći s njome,i sutradan ujutru na rastanku dade joj prsten i reče joj:ako rodi muško,da mu nadjene ime Janko,ako li rodi žensko,Janja,i pošto dijete odraste da mu da onaj prsten.

Odatle se on krene i otide u Srbiju,a djevojka poslije devet mjeseci rodi dvoje,i muško i žensko,i po njegovoj naredbi nadjenu muškome ime Janko,a ženskome Janja.

Pošto Janko malo poodraste i stane se s djecom igrati,gdje se skače,on odskače,gdje se rve,on obara,gdje se kamena meće,on odmeće,gdje se trči,on utječe:zato mu stanu djeca govoriti da on nema oca nego da je kopile.Kad to Janku dosadi,on jednom navali na svoju mater da mu kaže ko je njegov otac;nato mu mati dade onaj prsten,a kad on u nj zagleda i prouči šta na njemu piše,on reče:međer sam ja jednoga cara sin!I zato je poslije išao u Srbiju i bio se s Turcima kao tražeći svoju očevinu.