Vina mijeh i njegova pjesma
Krene seljanin u jednu varoš na dva tri dni pred krsno ime da donese dva mijeha vina, te kupujući onako željan kao i ostali seljanin napije se po zakonu, i načne po varoši kao kod kuće pjevati, pa i kad vino natovari, jednako počne kroz varoš onako pjan pjevati i svijem putem doma idući. Kad dođe na jednu vodu, rastovari konja da mu počine i da malo pospava, jer ga je san bio predobio i vino. Kad rastovari, sjede pokraj jednoga mijeha punana vina i stane mahati glavom put njega čudeći se, kako vino onako veselje čovjeku u glavu i u srce ulije, pak onda načne ga biti što je najbolje mogao šakom govoreći: „Pivaj i ti, greben ti sviću! kad si u mijeh, ne oćeš pivati, a kad u me uđeš, koliko da trista vrazi u me uđu.“
Izvor
[uredi]- Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 290.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vuk Stefanović Karadžić, umro 1864, pre 160 godina.
|