Vila Janu iz gorice zvala

Izvor: Викизворник


Vila Janu iz gorice zvala

Vila Janu iz goride zvala:
„Kad ćeš, Jano, u Kruševo majci?"
„Neću, vilo, u Kruševo majci
dok ne spremim dara gospodskoga:
ocu, majci roba i robinju, 5
bratu Petru konja i sokola,
bratučedu štikajli papuče,
seji Jeki od zlata jabuku,
snasi Mari od zlata prstenje!"
Dok je Jana dare pospremala 10
i otišla u Kruševo majci:
Oca, majku, sinoć zakopali,
bratu Peri raku iskopali,
bratučeda na nosila nose,
seja Jeka pod pokrovom leži, 15
snaha Mara sa dušom se bori.
Kad je Jana jade sagledala,
sede jadna jade jadovati
da ožali svoje roditelje,
pa ovako stade naricati: 20
„Otac, majko, slatko uspitanje,
brate Pero, često dolaženje,
bratučede, moje ponošenje,
snaho Maro, daleko sretanje,
sejo Jeko, daleko praćenje!" 25
Pa je seja brata darivala:
za krst sveza konja i sokola,
bratučedu obukla papuče,
seji vrže u nedra jabuku,
snasi metnu na ruke prstenje. 30
Pa otide dvoru bijelome
i odvede roba i robinju.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Napomene[uredi]

  • 1866, II, str. 436.
  • Poslao Vas[ilije] Janković, učitelj
  • Narodne pesme br. XXVIII
  • Varijante: Vuk knj. I, br. 297 (bliska varijanta, ali u njoj žena, posle pohoda majci, zatiče mrtve svoje ukućane, za razliku od pesme u Vili, u kojoj zbog pripremanja darova kasno ode u pohode svojoj devojačkoj kući i darove poklanja mrtvima.)

Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Miodrag Maticki, Narodne pesme u Vili, Novi Sad : Matica srpska ; Beograd : Institut za književnost i umetnost, 1985., str. 179.
  • Krnjević Hatidža, Antologija narodnih balada, Srpska književna zadruga, Beograd, 1978., str. 159-160.