Veseli se pašѳ gospodare

Izvor: Викизворник


Veseli se pašѳ gospodare

Veseli se paša gospodare,
jer je dobra lova ulovio:
uhvatio ajduk-Radovana
i njegovih trideset drugara,
bacio ih na dno u tamnici. 5
Tamnovali za sedam godina,
a kada je i osma nastala
tada Rada vako progovara:
„Čujete me trideset drugara!
Ja ću s živog mrtav učiniti, 10
živo telo mrtvo učiniti,
tad mi upal’te voštanu sveću,
uspisnite do Boga nek’ s’ čuje;
to će čuti paša gospodare,
pa će poslat’ svoje vjerne sluge, 15
te će mene bacit na bunjištu
da me jedu hrti i zagari;
posle ću se i ja podignuti,
uzeću mu obadva bliznaka,
te ću tako i vas izbaviti, 20
i dobiću Ajkunu devojku."
Što je reka, to je učinio,
s’ života se mrtav učinio,
družina mu upališe sveću,
i upiskaše, do Boga se čulo. 25
To je čuo paša gospodare,
pa on posla svoje vjerne sluge:
„Brzo id’ te, moje vjerne sluge!
Vi 'idite tamnici Radinoj,
što on piska oa družinom svojom, 30
il’ je žedan te vode studene,
il’ je gladan leba bijeloga?"
Slute pašu brzo poslušale,
otidoše k tamnici Radinoj,
da pitaju ajduk-Radovana: 35
da l je gladan leba bijeloga,
il’ je žedan te vode studene.
Al’ slugama oni vako kažu:
„Počinu nam naša starešina
evo ima nedeljica dana, 40
sva nama tamnica usmrdela,
no molite pašu gospodara
nek ga baci nama iz tamnice."
Tad odoše te sluge pašine,
te kazaše paši gospodaru. 45
Onda paša njima progovara:
„Vi idite tamnici Radinoj,
bacite ga tamo na bunjištu,
nek ga jedu hrti i zagari.“
Al’ prokleta ta pašina ljuba, 50
ona paši vako progovara:
„Nemoj, pašo, ako Boga znadeš!
Možda jeste ajduk u životu,
no se samo on tako predstavlja,
nego, pašo, poslušaj me mene: 55
odnesi ga tamo kod nalbata
nek mu kuje klince pod noktiju,
ako jeste ajduk u životu,
poznaće se degoder na njemu.“
Paša jeste ljubu poslušao, 60
odnese ga tamo kod nalbata,
te mu kuju klince pod noktiju;
al’ je Rade srca junačkoga,
nigde živ se on ne pokazuje.
Tad govori paša goopodare: 65
„Bog te ubio, moja vjerna ljuba!
Što me turi u veliki đuna?“
Al' prokleta ta pašina ljuba,
opet ona vako progovara:
„Nemoj, pašo, ako Boga znadeš! 70
Jošte junak jeste u životu.
Neka njemu oganj naložite,
naložite na prsi junačke,
ako jeste junak u životu,
poznaće se degoder na njemu.“ 75
Paša opet ljubu poslušao,
naloži mu oganj na prsima;
oganj gori na prsi Radine,
a on živ se nigde ne kazuje.
Tad govori paša gospodare: 80
„Bog te ubio, moja vjerna ljuba!
Što me turi u veliki đuna?“
Al’ prokleta opet progovara:
„Nemoj, pašo, ako Boga znadeš!
Uzeće ni oba dva bliznaka, 85
no saberi trijes devojaka,
među njima Ajkunu devojku,
pa da njega devojke preskoče,
i najposle Ajkuna devojka,
i ako je malo u životu 90
poznaće se degoder na njemu.“
Sabra paša trijes devojka,
među njima Ajkuna devojka,
sve trideset njega preskočiše,
on se nigde živ ne pokazuje; 95
a kad ga je Ajka preskočila,
desan mustać on je zaigrao,
i levo je oko otvorio;
tada Radu niko ne video
osim jedne Ajkune devojke; 100
al’ je Ajka mudra i razumna,
ona za tom nikom ne kazuje
već u sebi vako progovara:
„Mili Bože, velika junaka!
Kovali mu klince pod noktiju, 105
i ložili oganj na prsima,
pa je junak opet u životu.“
Tad govori paša gospodare:
„Bog te ubio, moja vjerna ljubo!
što me turi u veliki đuna? 110
Mrtav čovek, a mi ga mučimo“.
Pa on posla svoje vjerne sluge:
„Bacite ga tamo u bunjište,
da ga jedu hrti i zagari!“
Kad je bilo vreme u akšamu, 115
sabrali se hrti i zagari
da pojedu ajduk-Radovana.
Rada jedno oko otvorio,
sve kučiće bio rasterao,
pa kad bilo vreme u akšamu 120
on se diže na noge junačke,
pomoli se Bogu velikome,
pa se pope gore na čardake,
ukrade mu oba dva bliznaka,
pa pobeže u Golić planinu. 125
A kad jutro bilo osvanulo
i diže se ta pašina ljuba,
ona vide da bliznaka nema;
to kazuje paši gospodaru;
a on uze divit i hartiju 130
te napisa list knjige bijele,
pa je šalje u Golić planinu,
a na ruke ajduk-Radovanu,
u knjizi mu vako progovara:
„Čuješ li me, ajduk-Radovane! 135
Hrani lepo dva moja bliznaka,
pa ti išti što je tebi drago.”
Na to njemu Rada odgovara:
„Čuješ li me paša gospodare!
Pošalji meni svu moju družinu, 140
i sa njima Ajkunu devojku,
i još uz to devet tovar’ blaga,
pratiću ti tvoja dva bliznaka”.
Čim je paša knjigu dobavio,
i razume što mu ona kaže, 145
pravo ode Ajkuni devojci
te je pita sa ovim rečima:
„Mila ćero, Ajkuna devojko,
hoćeš poći za ajduk-Radovana?“
Ona njemu na to odgovara: 150
„A moj babo, paša gospodare,
ja se tvojoj volji ne protivim.”
Posle ode paša goslodare,
pravo ode prokletoj tamnici
te izvede družinu Radinu, 155
pa im kroji gospodoko odelo;
posle spravi Ajkunu devojku,
i dade im devet tovar’ blaga,
isprati ih u Golać planinu.
Kad je Rada družbu dobavio 160
htede poslati pašine bliznake,
al’ kad družba njega ugledala,
i na njemu te velike rane,
ubila su obadva bliznaka.



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Narodna književnost Srba na Kosovu - Junačke pesme, priredio dr. Vladimir Bovan, Jedinstvo, Priština, 1980, str.: 206-210
  • Obыčai i pѣsni tureckihЪ SerbovЪ : (vЪ Prizrѣnѣ, Ipekѣ, Moravѣ i Dibrѣ) : izЪ putevыhЪ zapisokЪ I. S. Яstrebova. S. PeterburgЪ : Tipografія V. S. Balaševa, 1886, XXIV+626., str. 247-251.
  • Vladimir Bovan: Antologija srpske narodne epike Kosova i Metohije, Jedinstvo, Priština, 1974., str. 263-265.