Vera

Izvor: Викизворник
Vera
Pisac: Milutin Bojić




                   Vera

                            Tada dohvati se očiju njihovih go-voreći:
                         Po veri vašoj neka vam bude.
                         — I otvoriše im se oči.
                                                   (Matej IX, 29, 30)
                            Glas je Gospodnji nad vodom. Bog slave grmi.
                                                   (Psalam 29, st. 3)
                            Blago narodu koji zna trubnu poklič.
                                                   (Psalam 89, st. 15)

Gospode, da li čuješ gorde trube?
Vidiš li Veru što grobljima gazi
I himnu kliče u snegu i vlazi,
Dok senke sumnje vidike joj rube?

Vidiš li čete što ne znaju stati,
Što, onemele, u sutonu svesti,
Sen snage skupiv u čelične pesti,
Steg u krv bodu, gde se očaj jati?

O, pošlji munje!... No za senku slave
Oni će dati otupela čula
I mreti svesno kraj dedovskih kula,
Da. Pošlji kletve i bezverje strave.

Jer pretimo ti, o Bože bogova,
Što smehom plaćaš mlaz krvi herojske.
I tebe ove smrvile bi vojske,
U vrletima Markovih domova!

...Kako si pošten, ti, zgaženi krine!
Reči su tvoje od psalma gordije,
Oči su tvoje od slave gordije.
Kako si velik, ti neznani sine,

Pred čijom rukom padaju ordije!

1912



Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.