Vezak vezla deli-Magdalina

Izvor: Викизворник


Vezak vezla deli-Magdalina

Vezak vezla deli-Magdalina
U neđelju na Preobraženje.
Njoj dolazi starac bjele brade,
Pa on pita deli-Magdalinu:
„O Boga ti, deli-Magdalino, 5
Koja ti je golema nevolja,
Te ti vezeš danas u neđelju,
U neđelju na Preobraženje?“
Progovara deli-Magdalina:
„O Boga mi, starče bjele brade, 10
Meni jeste velika nevolja.
Ja imadem do dva brata mila,
Jedan Marko, a drugi Marinko,
I imadem sestricu Jelicu,
I imadem ostarilu majku. 15
Oće majka braću da oženi
I sestricu oće da udaje,
Pa ne ima potpuno darova.
Zato vezem danas u neđelju,
U neđelju, na Preobraženje.“ 20
O’tle ode starac bjele brade. —
Malo vr’jeme zatim postajalo
B’ješe vedro pa se naoblači.
Progovara deli-Magdalina:
„Mili Bože, čuda velikoga, 25
Ja što li se danas naoblači?“
Istom ona u riječi bješe,
Al’ eto ti sluge Mijaila,
I on nosi knjigu u procjepu,
Pa govori deli-Magdalini: 30
„Stara te je pozdravila majka,
Da ti ideš prebijelu dvoru,
Sinoć su ti oženili Marka
A Marinku očli po đevojku,
Seji Jeki prsgendžije došli.“ 35
Veli njemu deli-Magdalina:
„Pričekaj me, slugo Mijailo,
Dok pospremim bijele darove,
I umjesim bijele kolače.“
Odgovara sluga Mijailo: 40
„Vako te je pozdravila majka —
Da poneseš u brašnu kolače,
Da poneseš u platnu darove,
Tamo ćemo lasno pospremati.“
A ona je slugu poslušala, 45
I ponese u brašnu kolače
I ponese u platnu darove.
Još da vidiš deli-Magdaline,
Ona ide na gornje čardake,
Te oblači svilu i kadivu. 50
Ona misli istinu joj kaže.
Otidoše kroz goru zelenu.
Kad bijahu u gori zelenoj,
Ali pjeva tica pjevačica:
„Vidi, vidi deli-Magdaline, 55
Kako je se jadna opremila,
Ona misli tamo na veselje —
Sinoć su joj saranili Marka,
A jutros su odn’jeli Marinka,
Seja Jela pod pokrovom leži.“ 60
Kad to začu deli-Magdalina,
Ona pita slugu Mijaila:
„Je l’ istina, slugo Mijailo?"
Al’ govori sluga Mijailo:
„Id’ odatle, deli-Magdalino, 65
Svaka tica svojim pjeva glasom.“
Kad su bili blizu bjelog dvora,
Progovara deli-Magdalina:
„O ču li me, slugo Mijailo!
Kad su sinoć Marka oženili, 70
A Marinku pošli po đevojku,
A đe su vam kićeni svatovi?“
Veli njojzi sluga Mijailo:
„Ajde tamo u bijele dvore,
Tu ćeš naći kićene svatove.“ — 75
Ode Magda na gornje čardake;
Kad iziđe na gornje čardake,
Ali Marka sinoć sa’ranili,
A Marinka jutros odnijeli,
Seja Jela pod pokrovom leži; 80
Kod nje sjedi ostarjela majka,
Ona kuka ka’no kukavica,
A prevrće ka’no lastavica.
Sa’raniše Jelicu đevojku.
Pa se onda obe zagrliše, 85
Zagrliše, duše ispustiše.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Napomena[uredi]

  • Danica, HIII, 20. VI 1872, 3, 39-40.
  • Srpske narodne pesme, IX, skupio Milovan Đ. Glišić (ispod Maljena).
  • Isto: Glišić, IX.
  • Varijante ove teme: Milošević-Đorđević, 302-320.

Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Karanović, Zoja, Narodne pesme u Danici, Novi Sad: Matica srpska; Beograd: Institut za književnost i umetnost, 1990., str. 165-167.