[Vezak vezla Ružica djevojka]
Vezak vezla Ružica djevojka,
Krajem puta, druma junačkoga,
Kud junaci na vojsku prolaze;
Ponajprednji vojevoda Janko.
Al' govori vojevoda Janko: 5
"Čije stado, čija l’ je djevojka?
Al’ govori Ružica djevojka:
To je stado Kraljevića Marka,
A Bog znade, čija je djevojka!"
"Bogom tebi, lijepa djevojko, 10
Imaš li ti iđe ikog svoga?"
"Imala sam sestricu Ljeljanu,
Al’ se ona daleko udala,
Čak u Limber za nekakva Janka!"
Al' govori vojevoda Janko: 15
"Oj Ružice, jedina svastice;
Pušćaj stado kud je njsmu drago,
Smotaj vezak, metni u njedarce,
Pa ti ajde sa mnom na konjica,
Pa ti ajde sestrici Ljeljani!" 20
Kad dođemo dvoru bijelome
Ti se nemoj Ljeki pokazati,
Oće l' tebe Ljeka poznavati!"
Kad su došli dvoru bijelome,
Izlazila gospoja Ljeljana, 25
Janko joj je Boga nazivao:
"Dobar danak, gospoja Ljeljana!"
"Dobro Bog da, vojevoda Janko!"
"Je l' ti pravo gospoja Ljeljana,
Vodim tebi mladu dadijalju!" 30
"Jest mi pravo, vojevoda Janko!"
Njojzi daje čedo prenejako.
Lijepo pjeva mlada dadijalja,
Lijepo pjeva čedu prenejaku:
"Nina, paja, čedo prenejako; 35
Živo bilo i ocu i majci,
I tetici, majčinoj sestrici!"
To slušale stare dadijalje,
To slušale, Ljeki nalagale:
"Da ti čuješ, gospoja Ljeljana, 40
Što govori mlada dadijalja!
Kako kune čedo prenejako:
"Mrtvo bilo i ocu i majci,
I tetici, majčinoj sestrici!"
Al' govori gospoja Ljeljana: 45
"Bogom vama stare dadijalje!
Vi idite u goru zelenu,
Pa valjajte klade kladovite,
Pa valjajte zmije šarovite,
Pa mećite u rumeno vino, 50
Pa podajte mladoj dadijalji!"
Al' govori mlada dadajilja:
"Mene moja naučila majka,
Da ne pijem prije starijega!"
Al' govore stare dadajilje: 55
"Ti se napij, mi smo sade pile,
Mi smo pile, tebi ostavile!"
Kad se ona vina ponapila,
Al’ govori mlada dadajilja:
"Ko bi meni krevet namjestio?" 60
Ide Ljeka, da krevet namjesti,
Al' se zasja kruna pozlaćena!
Pa govori gospoja Ljeljana:
"Kurvo jedna, i beštijo jedna,
Otkuda ti kruna moje majke?" 65
Al' govori mlada dadijalja:
"Oj Ljeljana, sestrice jedina!
Kad je naša umirala majka,
Pravo nam je ruvo podijelila -
Teb' je dala srmenu pregaču, 70
Seji Mari, tananu košulju,
A meni je krunu pozlaćenu!"
Ciknu, vrisnu, gospoja Ljeljana;
Ona trže nože od pojasa,
Pa udara sebe u srdašce: 75
"Kad mi nije sestrice jedine,
Neka nije ni mene, zlotvora!"
