Vedro bješe pa se naoblači,
Iz oblaka kiša rominjkaše,
Iza kiše muhve i gromovi!
Gorom jaše Gorančiću Jovo,
Gorom jaše gori govoraše: 5
„Oj ti goro, bor te ne ubio!
Što u tebi vode kapi nema?
Došlo mi je zaklati dorina
Njegove se krvi napojiti.“
Dok zavika vila iz oblaka: 10
„Ne kolj’ konja, ne čini zijana,
Ne pij krvi, ne griješi duše,
Obazri se s desna na lijevo,
Eto tamo zelene jelike,
Pod jelikom studene vodice, 15
Na vodici rumene ružice
Lijepe šćeri Bogdanović Mirka,
U ruci joj kupa pozlaćena.“
