Mara mi sjedi pod lozom,
Trepti joj cvijet za kosom.
Otud mi Vaso naljeze
Na svoga konja vranoga,
Sveza mi konja za lozom, 5
A sjede s Marom pod lozom.
Stade mi Maru kušati:
„O, Mare, dušo medena,
Što j’ ono draže od zlata,
Što li je sjajn'je od mača, 10
Što li je brže od konja?”
Tijo mu Mara govori:
„O, Vaso, srećo vesela,
Bratac je draži od zlata,
Sunce je sjajn’je od mača, 15
Magla je brža od konja!”
Kad čuo Vaso delija
Da mu je Mara pametna,
Tanko joj grlo zagrli,
B'jelo joj lice cjeliva, 20
S njom ode dvoru bijelu.
Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 6.
