Vanda/11
POJAVA V
Bogor i Gostovit s mladim plemićima. Docnije Bogomil sa starostama.
BOGOR:
Složni starci, složni mi; dva stana
Sa suprotne dvije tačke pošla!
Hoće li se vešto mimoići,
Il' sudarit' strašno među sobom?
GOSTOVIT:
Života mi! staroste će danas
Mirno nam se ukloniti s puta,
Ili svojom pokvasit' ga krvlju.
BOGOR:
Gostovite bez potrebe krajnje
Ne pritiči tako krajnjoj mjeri;
A najgorem u slučaju treba
Da vrhovnom svećeniku glavu
Poštedimo. Ma da je taj Vandi
Sad protivan, smrt njegovu ona
Nikada nam ne bi oprostila.
(Ulazi Bogomil sa starostama.)
BOGOMIL:
Zauzmimo mjesta, i pošljimo
Po kraljicu. Ti joj, Vlatko, javi
Da je Lesi čekaju u v'jeću.
(Starostama na po glasa.)
Prijatelji, dogovorismo se:
Ja ću rado nijemilom usta
Zaklopiti, da mi iz njih ne bi
Izletile razdražljive r'ječi;
Ali za to vi ćete svom snagom
Vašeg uma i važnošću čina
Upeti se da je savladate.
1. STAROSTA:
Gotovi smo na pokušaj svaki;
Nu nećemo, na novo velimo,
Da mačevi leški umoče se
U krv lešku za stvar ovakovu.
|