Valila se Valisava:
"Taj se nije ni rodio,
Ko bi mene prevario!"
To j' dočuo stari starac,
I on ide Valisavi: 5
"Pođi za me, Valisava!
Imam dvore samotvore,
Imam čizme pirgitave,
Imam vole vitoroge,
Imam konje šestokrile!" 10
Prevari se Valisava,
Ona ode starom starcu.
Kad su došli bijelom dvoru,
Pitala ga Valisava:
"Bogom tebi, stari starče, 15
Kam' ti dvori samotvori?"
"Što su ploti orušeni,
To su dvori samotvori!"
"Kam' ti čizme prigitave?"
"Što su noge izgorele, 20
To s' mi čizme prigitave!"
"Kam' ti voli vitorozi?"
Što su spuži po livadi,
To s' mi voli vitorozi!"
Kam' ti konji šestokrili? 25
"Što su muve po pendžeru,
To su konji šestokrili!"
Valisava mudra bila,
Jutrom rano uranila,
Pa dvorište počistila, 30
Vreću melja nakupila,
Pa uz djeda prevalila!
Kad se stari probudio,
Vreću melja obrglio:
Što si taka, sva jednaka? 35
Kam' ti noge, kam' ti glava,
Kam' ti duša mirišava?"
Reference
Napomene
Uz zbirku Mileusnića:
Signatura etnološke zbirke: Etn. zb. 81-3-5 br. 4
111. VISOKA JE JANjINA PLANINA - pesma sa poznatim početnim stihom (samo promenjeni nazivi planina); nezabeležena varijanta.
Izvor
Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 347-348.
