Braća i sestra (Jugoistočna Srbija)

Izvor: Викизворник


Braća i sestra

Majka ima devetina sina
i desetu Sultanu devojku.
Sultana vu stigna za odadbu,
javljav vu se prosci od sve strane.
Majka si gu arno svetuvala: 5
„Poslušaj me, moja mila ćerko:
idi tamo gde slunce izgreva."
A tatko vu drug blagoslov dava:
„Idi tamo gde slunce zaodi.“
Braća nećev ni jedno ni drugo, 10
već gu praćav vrlo na daleko:
„Idi, sestro, kud te braća davav.
Mi smo tvoja devetina braća,
mi ćemo ti često dooditi:
u godinu u svaki meseci, 15
u meseci u svaku nedelju.“
Toj dočula na Sultu svekrva,
navalila pa gu isprosila.
Nada dođe Sultanu da vodi,
njum odvede, a čumu dovede. 20
Malo vreme zatim pominulo,
ne miruje čuma prokletnica, —
utepala devetina braća,
utepala njinog starog tatka,
a majku gi u crno zavila, 25
napravila crnu kukavicu.
Čena, čeka nevesta Sultana,
čeka, čeka devet godin’ dana,
i desetu za devet meseci, —
nikoj nema od roda da vu dođe. 30
Dožale se bogu jedinome.
pa vu diže najmaloga brata.
On omesi od zemlju pogaču,
i natoči od vodu rakiju,
pa otide u sestru na gosti. 35
Njega sestra odoleno spazi,
poznala je brata najmladoga,
istrčala pa ga preoretnala:
„Što mi, brate, na tamnjan udaraš?"
„Tebe ti se salte začinjuje." 40
„Što pogača na zemlju miriše?
Što rakija ma vodu udara?"
„Ti znaš da smo devetina braća,
dokle smo se devet oženili,
u rdov se piće vodnosalo, 45
a u ambar žito muljosalo.
No poslušaj, moja mila sestro,
ajde s mene na gosti da ideš.“
„Čenaj, brate, na pazar da idem,
pa da kupim do devet marame, 50
i da kupim do devet prstena,
da darujem moje mile snaje.“
Otidnala pa se i vrnala,
pa su pošli putem putovati.
Kad su bili u visoku goru, 55
brat na sestru reči govorija:
„Idi, sestro, na gornju putinu,
ja ću idem na donju putinu;
tuj sam sinoć konja projašija,
tuj sam svoju uzdu izgubija.“ 60
Pođe putom Sultana nevesta,
ode pravo u majkini dvori.
Kad je došla blizu do avliju,
zastanala, pa se prepadnala,
pa je stala čudom da se čudi. 65
Dvori su vu u pelin obrasli,
ispred dvori jedno suvo drvo,
i u njega jedna kukavica,
kuka, kuna, dori bog da plače,
kuka, nuna crna kukavica, 70
pa prevrće kako lastavica.
A kad vide Sultanu nevestu,
progovori crna kukavica:
„Ajd’ odotle, mori crna čumo,
izede mi devet mili sina, 75
i desetog na kuću sejbiju!“



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Momčilo Zlatanović: Epske narodne pesme jugoistočne Srbije, Vranje, 1987., str. 21-23.