Bratimstvo
Nema te moći, nema te sile
Koja bi mogla na put mi stat';
Da me razdvoji od braće mile,
Da s njima vodim mržnju i rat.
Je l' Srbin samo, pa to je dosta –
Krvca je ista, jedan smo soj,
Njegove vjere, njegova posta
Ja se ne diram – bratac je moj.
Kako s' ko krsti meni ne smeta,
Il' kako s' klanja to neću znat:
Svakome vjera neka je sveta,
A ja ću s bratom da budem brat.
Bratinska ljubav, ona nas grli,
Ona nam pruža najjaču moć,
Sa njom će sreća uz nas da hrli,
S njom ćemo cilju željenom doć.
Brat mi je mio – k'o rekoh prije
Na stranu vjera, jedan smo rod,
Isto nam srce u grudi bije,
Od istog stabla jedan smo plod.
Nema te moći, nema te sile,
Koja bi mogla na put mi stat',
Da me razdvoji od braće mile,
Da s njima vodim mržnju i rat.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar, Milo Jovović, „Golub“, broj 10., u Somboru, 15. maja 1906., str. 156.