Bratimska ljubav
Posvećeno mome dragom prijatelju I. Kostiću
Zalud pakost kleta o neslozi radi,
Da međ' braćom srodnom mržnju rasprostire,
Razdorom da c'jepa i zlu da se sladi;
Ali bratska ljubav nikad ne umire.
Voda krvca nije, majka nam je ista,
Ona svijeh grli jednakijem žarom,
Vjera je u ljubav i u srcu čista,
Jedna je molitva pred svetim oltarom.
Eno onaj oči put nebesa diže,
Raširenim rukam' Stvoritelja moli;
Oni opet glavom prigiba se niže,
Sam Bog znade čiji j' pred njim vapaj bolji.
Vjerom svojom dakle svak Tvorca nek slavi,
A brat brata neka pravim srcem grli,
Kad je u nevolji nek ga ne zaboravi,
Odma nek k njemu brzim krokom hrli.
Moj brat da mi strada? – neka tako reče –
Sa njime ću i ja da dijelim jade,
Vjera nam je ljubav i krvca što teče,
Oću i ja pasti gdje mi bratac pade.
Jedne dakle majke mi smo sinci pravi
Ako nam se vjera dijeli u troje.
Zašto bratac brata da mrzi i davi,
Da mu se zlu sladi veseli i poje?
Razgonimo dakle sebičnost i zlobu,
A prigrlimo čvrsto bratska srca naša,
Vrzimo je s' sebe u dubokom grobu,
Bolje će nam prijat' tad bratimska čaša.
Rado ćemo tada postić' našu metu,
A pakosnom vragu što nas krivo gleda:
Trn u oku biće kada vidi svetu
I bratimsku ljubav među srpska čeda.
Materinska ljubav skršit' se ne dade,
Samo sloga kada uza ljubav pr'jenja,
Tad možemo stalno biti puni nade
Vazda postojani kao tvrda st'jenja.
Oj, mol'mo se Bogu svi u složnom glasu
Vječno da uztraje ljubav među nama;
Jer tim putem samo korači se k spasu,
Eto ovo uči nas i vjera sama.
Rodu sreća bez tog ne može da cvati,
Omladino srpska uzdanico roda,
Moć i snagu treba sveđ ljubav da vrati
Onda tek će stići ona željna zgoda.
Jadi će nam proći, svanut' će nam zora,
A nju Srbin čeka i dočekat' mora.
|
U Baru (Crna Gora) 1896. , Milo Jovović, „Golub“, broj 22., u Somboru, 15. novembra 1896., str. 347.