Pređi na sadržaj

Boj na Morači 1821.

Izvor: Викизворник

* * *


Boj na Morači 1821.

0001 Knjigu piše Otmanović care,
0002 Po imenu Mahmut Sulemane,
0003 Ter je šalje Bosni zemlji ravnoj,
0004 A na ruke od Bosne veziru,
0005 Ovako mu u toj knjizi piše:
0006 "Vjerna slugo, od Bosne vezire,
0007 "Al’ ne znadeš, al’ ne haješ za to,
0008 "Evo mi je tužba dodijala,
0009 "Iz sve zemlje do Hercegovine,
0010 "Da ne osta dvora bijeloga,
0011 "Ni u dvore roba velinoga
0012 "Od onijeh Moračkih hajdukah,
0013 "No sve pale i u roblje vode;
0014 "Jadne majke i ljubovce mlade
0015 "Da sve pište, u crno zavite.
0016 "No vezire, vjerna moja slugo,
0017 "Ti sakupi silnu vojsku našu,
0018 "I osvoji svu Moraču malu,
0019 "Oslobodi vjernu raju našu."
0020 Kad vezira knjiga dopanula,
0021 I kad viđe šta mu sitna piše,
0022 Brže vezir vojsku sakupio
0023 Po svoj Bosni i Hercegovini;
0024 Kada li je sakupio bješe,
0025 Pa napisa list knjige bijele,
0026 Ter je šalje maloj Gori Crnoj
0027 A na ruke Petrović-vladiki.
0028 Ovako mu u toj knjizi piše:
0029 "Neka znadeš, Petre kaluđere,
0030 "Evo sam ti vojsku sakupio,
0031 "Silnu vojsku dvadeset hiljadah,
0032 "I Moraču hoću osvojiti.
0033 "No ču li me, Petre kaluđere,
0034 "Nemoj njima slati Crnogorce,
0035 "Jer ću moju silu okrenuti
0036 "I Goricu Crnu poharati."
0037 Pošto vezir knjigu opremio,
0038 Na Moraču s vojskom okrenuo,
0039 Pred Moračom oko učinio,
0040 I popeo bijele čadore.
0041 Pa otolen sitnu knjigu piše,
0042 Ter je šalje od Morače knezu.
0043 Ovako mu u toj knjigi piše:
0044 "Đe si, Raško, od Morače kneže,
0045 "Šalji meni harač od Morače,
0046 "Harač velji od dvadest godinah;
0047 "Ako mi ga ti poslati nećeš,
0048 "Pripravi mi gospocku večeru,
0049 "Za svu moju silovitu vojsku,
0050 "I za mene u dvoru tvojemu.
0051 "Da mi služi vjerna ljuba tvoja."
0052 Knjigu prima od Morače kneže,
0053 Pa se kneže s braćom dogovara,
0054 Te viziru odgovor poslaše:
0055 "Čast i poklon svijetlom veziru,
0056 "Begovima i svijem agama
0057 "A od mene od Morače kneza,
0058 "I ostale braće Moračana.
0059 "Čudim ti se, od Bosne veziru,
0060 "Što govoriš, jedna poturice,
0061 "Da ti šaljem harač od Morače.
0062 "A da li se ne stidiš iskati,
0063 "Kad ne ištem ja harača moga
0064 "Baš od tebe za četeres ljeta,
0065 "Jer uživaš moju đedovinu.
0066 "Neg’ ču li me, od Bosne vezire,
0067 "Daću tebe do devet kamenah,
0068 "drugih devet tvome gospodaru,
0069 "I daću ti gospocku večeru
0070 "I svoj tvojoj silovitoj vojsci,
0071 "Zaklaću ti jalovijeh kravah
0072 "Sv’jetliće ti moja vjerna ljuba,
0073 "Služiće ti britka sablja moja
0074 "Baš u mojoj u desnici ruci."
0075 Kad vezira knjiga dopanula,
0076 I kad viđe šta mu knjiga piše,
0077 Teško ti se bješe ražljutio,
0078 Pa dozivlje age i begove,
0079 I ovako njima besidio:
0080 "O gospodo, Turci krajičnici,
0081 "Kako zora b’jela zabijeli,
0082 "Valja činit’ juriš na Moraču;
0083 "Ko ufati Moračkoga kneza,
0084 "Čestita ću njega učiniti."
0085 Kad je bilo sjutra dan u zoru,
0086 Udariše bubnji i svirale,
0087 Razviše se svileni barjaci,
0088 Silni Turci sablje povadiše,
0089 Na Moraču juriš učiniše.
0090 Ali im je loša sreća bila,
0091 Moračani susretu ih divno
0092 Živim ognjem iz svojijeh kulah,
0093 I ljute im rane zadadoše;
0094 Tu se krvca najveća prolila.
0095 Kad viđoše i drugi vojnici,
0096 Moračani pa i Crnogorci,
0097 Žestok juriš na njih učiniše,
0098 Sa svih stranahTurke opkoliše.
0099 Tadar Turci pleći okrenuše,
0100 Pobjegoše uz Moračke strane,
0101 A za njima mladi Moračani
0102 Ćeraše ih do mrkloga mraka.
0103 Tu ne osta nijednog junaka,
0104 Koji tursku glavu ne os’ječe,
0105 Ostade im hazna i zahira,
0106 I čadori i alaj-barjaci,
0107 Bedevijah i drugijeh konjah
0108 Punih, brajko, tri stotine glavah.
0109 Al’ uteče od Bosne vezire
0110 I još šnjime nešto malo vojske,
0111 Istučeno i sve izranjeno.
0112 Slava Bogu i bogorodici,
0113 Na pobjedi našeg dušmanina!
0114 Zdravi bili, Bog nas veselio!


Izvor

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke novijih vremena o vojevanju za slobodu i o vojevanju Crnogoraca, knjiga osma, Beograd, 1900.