Bolna Mitra
Aj, mori, moma Mitra bolna leži,
bolna Mitra leži, oće da umre;
niko Mitru, džanum, ne veruje,
taj što voli Mitru, doma neje,
on otišo, Mitre, na daleko, 5
na daleko, Mitre, tuđa zemlja,
tuđa zemlja, Mitre, Bulgarija,
Bulgarija, Mitre, grad Sofija;
napisaše, džanum, sitno pismo,
sitno pismo, džanum, žalostivo, 10
te poslaše džanum, na daleko,
na daleko, džanum, tuđa zemlja,
tuđa zemlja, džanum, Bulgarija,
Bulgarija, džanum, grad Sofija,
baš u ruke, džanum, na Stojana; 15
dobi pismo, džanum, mlad Stojane,
pismo čita Stojan, suze roni,
suze roni Stojan, kroz plač zbori,
konja sedla Stojan, da putuje,
pa mi pođe Stojan putovati: 20
konja vodi Stojan, peške odi,
leba nosi Stojan, gladan odi,
vodu gazi Stojan, žedan odi,
da zatekne Mitru u životu.
Kada stiže Stojan blizu kuće, 25
sretoše ga, džanum, svi komšije,
svi komšije, džanum, i rođaci,
pa govore, džanum, na Stojana:
„O Stojane, mori, mlad Stojane!
moma Mitra, Stole, je umrela, 30
juče Mitru, džanum, sahranismo!
Progovara, džanum, mlad Stojane:
„Čujte ovamo, more, moj komšije,
moj komšije, džanum, i rođaci,
raskopajte, džanum, momu Mitru, 35
da gu vidim, džanum, ruse kose,
da gu vidim, džanum, vedro čelo,
da gu vidim, džanum, gajtan veđe,
da gu vidim, džanum, belo lice,
da gu vidim, džanum, ravna snaga!" 40
Skupiše se, džanum, svi komšije,
svi komšije, džanum, i rođaci,
raskopaše, džanum, momu Mitru;
što da vidi Stojan, što da gleda:
rusa kosa, džanum, umršena, 45
vedro čelo, džanum, pozemljelo,
gajtan veđe, džanum, uvijene,
crne oči, džanum, zatvorene,
belo lice, džanum, potamnelo,
bele ruke, džanum, prekrštene, 50
ravna snaga, džanum, pozemljela,
progovara, džanum, mlad Stojane:
„Čujte ovamo, more, moj komšije,
moj komšije, džanum, i rođaci,
zakopajte, džanum, momu Mitru!"55
