Boga moli bula pašinica

Izvor: Викизворник


[Boga moli bula pašinica]

Boga moli bula pašinica:
„Daj mi, bože, od srca poroda,
i najposle, makar zmiju ljutu”.
Kako se je bogu pomolila,
pokloni joj od srca poroda, 5
pokloni joj onu ljutu zmiju.
Tek što zmija od majke panula,
odma ode pod kamen stanovat;
sedi zmija nekoliko vreme,
od dan na dan za devet godina, 10
i deseto leto do Petrovdan,
poče zmija pod kamen da cvili,
cvili zmija daleko se čuje;
sluša bula, a ne može trpit,
pa opremi konja debeloga, 15
pa se metnu konju na ramena,
ide bula od grada do grada,
raspituje turske bogomoljce,
bogomoljce, hodže i hadžije:
„Da li znate zašto zmija pišti?” 20
Tako vele turski bogomoljci,
bogomoljci, hodže i hadžije:
„Čuješ li nas, bulo pašinico,
hoće zmija skoro da se ženi”.
Kad to začu bula pašinica, 25
suze roni a kroz plač govori:
„Čujete l me, turski bogomoljci,
ko će dati za zmiju devojku?”
Al govore hodže i hadžije:
„Ti da ideš u Mlečana grada, 30
kod onoga paše mlečanskoga,
od njeg traži za zmiju devojku,
ti ne kaži: za zmiju devojku,
već ti kaži: za sina devojku”.
Tad otide bula pašinica, 35
pravo ode u Mlečana grada;
na daleka paša ju spazijo,
u blizu joj konja prihvatijo:
„Dobro dođe, bulo od Budima!”
„Dobro nađo, pašo od Mlečana". 40
„Što si došla, što imaš nevolju?”
„Ako bog da, bi će dobre volje:
da mi dadeš za sina devojku?"
Progovara paša od Mlečana:
„Čuješ li me, bulo od Budima, 45
koj će daje za zmiju devojku?"
Bula ništa njemu odgovori,
samo roni suze niz ooraze.[1]
Nema kude bulu da odbije,
pa govori buli od Budima: 50
„Daću tebi za sina devojku,
da napraviš od Budima grada,
od Budima do Mlečana grada,
da napraviš od srebra kaldrmu,
mesto peska, zlatom da posipaš, 55
kraj kaldrme iarandže da sadiš,
kada idem ćerki u pohode
da ne gazim kroz kal i kaljiša,
no da gazim srebrnu kaldrmu
i da lomim grane od narandže, 60
da mirišem i da konja kitim".
Ćuti bula, pišta ne besedi,
pa se baca konju na ramena
te otide u Budima grada,
al da vidiš čuda velikoga: 65
iskočila zmija na kršiju:
„Dobro doće,[2] moja mila majko!"
„Dobro nađo, moja ljuta zmijo!".
„Što ti kaže paša od Mlečana?”
„Čuješ li me, moja ljuta zmijo 70
što ti kaže paša od Mlečana,
svetsko blago sve da ga sabereš
pa ne može to da se nagradi
što je paša meni izrekao:
da napravihm od srebra kaldrmu 75
od Budima do Mlečana grada,
mesto peskom, zlatom da posipam,
kraj kaldrme narandže da sadim”.
Nasmeja se zmija kad sasluša,
pa govori svojoj miloj majci: 80
„Da, ču li me, moja mila majko,
ti da spremiš blago za devojku,
a za drugo nemoj da se brineš:
kad ćeš doći paši od Mlječana,
da se uspeš na bedem visoki, 85
vikom vikni te pašu dozovi,
da se uspne na svoga bedema
te da gleda golemu kaldrmu;
od Budima, moja mila majko,
do Mlečana ne mi se osvrtaj!” 90
Kako reče ona ljuta guja,
tako joj je majka učinila.
Kad otide u Mlečana grada,
pa mi vika pašu od Mlečana:
„Hodi, pašo, da vidiš kaldrmu, 95
ako sija, kako vruće sunce,
mesto peska zlatom posipana,
i po kraju narandže sađene,
one veju kak beli barjaci”.
Paša nema ništa odgovorit, 100
već je buli tiho govorio:
„Čuješ li me, bulo od Budima,
vade imaš za petnajest dana,
svata beri koliko ti drago,
pa ti vodi lijepu devojku”. 105
Bula jahnu konja debeloga
te otide u Budima grada,
sabra bula do triste svatova
pa otide da uzme devojku;
svadbu čini za nedelju dana, 110
od nedelje svadbu raspustila,
pa dovati lijepu nevestu,
odnese je pod kameie stanovit,
ostavila lepotu nevestu,
te otide svojim belim dvorma. 115
Svu noć bula od muke ne zaspa,
kad bijela zora zabelila,
bula od kam' nju stenovitom;
to ne bio kamen stenovati,
već to bio saraj od biljura, 120
po saraju bilbil vrabci poju;
otvorila od srče saraje
te ulegla u sobe šarene,
što da vidi, čuda golemoga:
ono nije ona luta zmija, 125
no ono su dva mladenca lepa,
oni spiju ka mladi jaganci;
obrnu se majka po za vrati
te mi nađe od zmije košulju,
pa je frli u oganj da gori, 130
i izgore od zmije košulju,
tad uzmrda momče u postelji,
pa govori svojoj miloj majci:
„Što izgori od zmije košulju,
ženska pamet, da te bog ubije, 135
i najposle na vrat da me nosiš,
što m izgubi mlada i zelena”.
To izusti i dušu ispusti.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

  1. Umetnuta su ovde četiri stiha: 58, 59, 60. i 61. Oni glase:

    „Čuješ li me, bulo od Budima,
    koj ćs daje za zmiju devojku?”
    Bula ništa njemu odgovori,
    samo roni suze niz obraze.

  2. Mssto dojđe.

Napomene o izmenama[uredi]

Varijante[uredi]

Var.: Vuk, II, 12, 13 (pesma 12. je sa Kosova).

Pesma iz Milojevićeve zbirke[uredi]

Izvor[uredi]

  • Vladimir Bovan, Kosovsko-Metohijske narodne pesme u zbirci M.S. Milojevića, Jedinstvo, Priština, 1975., str. 184-187.