Bir Sulejman pod Biograd pade,
bir on pade, topu vatru dade;
Biograd se iz temelja ljulja,
terzi-kula ni habera nema.
Za to čuo sa Tripunska bane 5
pa govori paši Sulejmanu:
— Kopiljane, pašo Sulejmane,
ne udaraj more o bregove,
ter ne troši praha ni olova,
sutra ćemo mejdan dijeliti. 10
Zabrinu se paša Sulejmane,
zabrinu se, žalosna mu majka,
stade plakat’ Gojenom Halilu:
— Što ću sada od života svoga,
jer ja nemam praha ni olova, 15
nit’ ja imam crne nemadije.
Ode meni sa ramena glava,
ode meni moja vjema ljuba:
sad će mene s glavom rastaviti
i vjernu mi ljubu zarobiti. 20
Govori mu Gojeni Halile:
— Ta ne boj se, pašo Sulejmane,
ja ću s njime mejdan dijeliti,
opremi mi debela dorata.
Opremiše debela dorata, 25
uzjaha ga Gojeni Halile
ter on ode u polje zeleno.
Tu je Halil mejdan dijelio
i nekako bana prevario,
lasno ga je s glavom rastavio. 30
Povrati se Gojeni Halile,
povrati se ka banovoj kuli
ter uljeze u bijelu kulu,
ter zarobi lijepu banicu,
ter je baci za se na dorina. 35
Onda reče toj banovoj kuli:
— Ostaj zbogom, izgorjela kulo,
junak bio pa sam zadobio!
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 575-576.
