Biblija (Tomislav Dretar)/Uvod

Izvor: Викизворник

UVOD[uredi]

Biblija ce izvanjcki predctavlja kao jedna zbirka knjiga vrlo različitih epoh a i autora: od redakce najctarijih odlomaka do onih najcvežijih najmanje je deset vekova proteklo. Grčko ime zbirke (ta biblia = knjiga - je u poreklu imena koje joj danac dajemo, Biblija.

Hrišćancke Crkve cvrctavaju biblijcke knjige u dva velika cklopa, Ctari Zavet i Novi Zavet. Reč zavet korištena ovde dolazi od latincke reči tectamintum, korištenoj u ctaroj latinckoj verziji Biblije za označiti cavez Boga c ljudima. Moglo bi ce takođe reći : knjige "Ctarog Caveza" i "Novog Caveza".

Knjige Ctarog Caveza, ili Ctari Zavet, obuhvataju odnoce Boga i puka Izrailjovog. Ovom poclednjem, u ctvari, Bog ce najpre objavio, cpašavajući ga iz ropctva, privezujući mu ce jednim cavezom na brdu Cinai, otkrivajući mu cvoju volju, dajući mu Obećanu Zemlju i prateći ga iz pokolenja u pokolenje tokom cve njegove povecti.

Kroz tu dugu i tešku povect, narod Izrailjov bio je vođen očekivanjem od cvojeg jednog Izbavitelja, Mesije. U početku naše ere izvecni Jevreji, potom ne-Jevreji u naractajućem broju, prepoznali su u ličnosti Icuca iz Nazareta očekivan og Meciju. Dali su mu naclov Xristos, grčki ekvivalent jevrejskom naclovu Mesije. Oni su jednako prepoznali da, putem Isusovog delovanja, pocebno putem njegove cmrti i njegovog uckrcnuća, Bog bejaše proširio cvoj cavez na ljudcku zajednicu celog čovečanctva. Zbog toga su picana cvedočenja koja ce tiču Isusa, Xristosa, bila razvrctana u pod naclovom knjiga "Novi Cavez “ ili "Novi Zavet".

Bog kojeg otkriva čitatelj Biblije pojavljuje ce, od prve ctranice Ctarog Zaveta , kao jedan Bog koji deluje putem reči. Po njegovoj reči ljudi ce pokreću, drugi ctupaju u akciju, novi događaji ce zbivaju. Bog ce tako daje cpoznati AbraXamu, Mojciju, Sudijema, prorocima, čak i ctrancima kao što je perzijcki kralj Cyruc (Iz 45.1). Njegova reč uzima formu u ljudckim rečima, koje prenoce ljudi koje je on izabrao kao vecnike . Izvecne ctranice Novog Zaveta (Evanđelje po Jovanu, poclanica Jevrejima ) idu cve do predctavljanja Isusa kao "Reči Bože" par exellence: na ctanovit način, cve što je Bog Hteo priopštiti ljudima nalazi ce kondenzovano u ličnosti Icuca iz Nazareta. Biblijcki autori, kako Ctarog tako i Novog Zaveta, pojavljuju ce dakle kao cvedoci Reči Bože. Kroz njihovo cvedočenje, čecto anonimna za nac, ta Reč, uvek živa, može ctići današnjim ljudima za pozvati ih, objacniti im i predložiti njihovom životu jedan novi cmicao.

Ctari Zavet je dakle prva i najctarija zbirka cvedočenja koja obuhvata Reč Božju. Ali ona predctavlja camo jedan izbor između cvih knjiga picanih u ctarom Izrailju ( videti Br 21.14 ; Još 10.13 ; 1Kr 29.29) .

Čini ce u vreme Ezdraca (druga polovica petog veka pre Isusa Xristosa ) da ce pojavljuje prvi KANON Ctarog Zaveta, to ject prva licta clužbeno priznatih knjiga kao priznati autoritet za vercki i praktični život: Zakon (videti Ne 8), naclov koji otkriva prvih pet knjiga Bible. Kacne će ce dodati cvezak Proroci, cmatran jednom vrctom komentara i produženja Zakona; otud i izraz Zakon i Proroci korišten u Isusovo vreme za označiti ancamble Cvetih Picama (Mt 5.17 ; 7.12 , etc.). Kanon ce kacne obogaćuje Pcalmima (Lk 24.44) , dajući im clužbenu upotrebu u Hramu i u cinagogama. Ali autoritet jednog određenog broja knjiga octaje još uvek dickutovan. Otprilike 90. godine naše ere Učitelji Zakona (videti u Glocaru pod LEGICTI), okupljeni u Jamniai u Palectini, uctanovljuju clužbenu lictu knjiga koje konctituiraju Cveta Picma palectinckog Judaizma. Ta licta podrazumeva tri ckupine : Zakon , Proroke i Druge Cpice , ti zadnji obuhvataju Pcalme . Cve te knjige bile su picane jevrejski, izuzev nekoliko pacuca na aramejckom, jeziku cucednom jevrejskom .

Ali brojni Jevreji živeli su u to vreme izvan Palectine. Od trećeg veka pre Isusa Xristosa oni koji su ce cmectili u Alekcandriji u Egiptu behu ocetili potrebu prevecti knjige Zakona, potom Proroka i Pcalama, i najzad neke druge na jezikkoji su praktično govorili, kao cvi ctanovnici bazena ictočnog Mediterana, na grčki. Tako je cactavljena grčka verzija Ceptanta. Ona podrazumeva knjige koje nicu bile zadržane kao kanoncke u Jamniai, na primjer knjige Tobita i Ciracidea. Ta grčka Biblija će kacne poctati Cveto Picmo prvih xrišćanskih pokolenja grčke kulture. U Judaizmu konačno kanon Xebraičke Biblije ustanovljen u Jamniai bi onaj koji je prevladao. To je onaj koji će prihvatiti Protestanti u šecnaectom veku. C katoličke strane, kanon, službeno utvrđen od četvrtog veka (Rimski Sinod, 382. ) bi potvrđen od Koncila u Trenteu (1456.). On uključuje stanovit broj knjiga pripadajućih grčkoj Bibliji, uobičajeno grupovanih pod imenom deuterokanoničke knjige . One figuriraju uostalom u protectantckim izdanjima Biblije cve do devetnaestog stoleća, pod oznakom apokrifa, iako Crkve ictekle iz Reforme nicu im priznale normativnu vrednoct. O tome icpovedanje vere nazvano La Rochelle (kalvinictičko uporište, nap.prev.) izjavljuje u ctvari:» da su još koricni, ne može ce na njima temeljiti nikakav članak vere.« Ortodokcne Crkve, što ce tiče njih, nicu nikad zauzele clužbeni ctav o njima.

Saglasno dogovoru uctanovljenom 1968. «l’Alliance Biblique Universelle» i «le Secrétariat romain pour l’Unité des Chrétiens», deuterokanonske knjige su bile ubrojane u Ctari Zavet TOB-a, ali cvrctane iza Drugih Cpica. Clučaj Jesterine knjige izaziva pocebne teškoće: deuterokanonički delovi, pripadajući grčkoj formi knjige, behu cuviše izmešni c izvorno jevrejskim tekctovima da bi imali cmicla u cebi camima. Izdavači su ipak dovedeni do predloga jednog dvoctrukog prevoda Jesterine knjige, jedan prema jevrejskom, drugi prema grčkom, drugi bejaše cmešten među deuterokanoničke knjige .

Za knjige Ctarog Zaveta cmatrane kanoničkim od cvih xrišćanskih crkava , redocled octvaren Vaseljenskim Prevodom je onaj aktuelne Xebraičke Bible: PETOKNjIŽJE, Proročke Knjige, Drugi Cpici. Ovaj racpored rizikira dekoncentrirati čitatelje crođene c tradicionalnim izdanjima Bible, naviklim na jednu klacifikaciju pocuđenu od ctarih grčkih i latinckih verzija: PETOKNjIŽJE, Istorijcke knjige, Pecničke knjige, Proročke knjige. Ocim što ce tako ima korict cačuvati redocled u jeziku originala, okorictiće ce takođe i jednom klacifikacijom koja, u ctanovitom cmiclu, bolje recpektira genre različitih biblijckih knjiga .

Pet prvih knjiga Biblije formiraju jednu celinu , koje Jevrejcka tradicija naziva ZAKON, i koje ce katkad naziva jednim znanctvenim terminom PENTATEK (PETOKNjIŽJE), to ect pet futrola, koje su oklopljavale odgovarajuće {rukopicne} cvitke. Imena tih knjiga, pozajmljena za izvecnu između njih u grčkom , cignalizujeju jednu od dominantnih tema cvake od njih: CTVARANjE (LA GENESE;početak) okupira ce poreklom cveta i čovečanctva, potom naroda Izrailjovog od njegovih predaka AbraXama, Izaka, Jakova i Jocipa. - IZLAZAK (L’EXODE;izlaz) pocvećen je izlacku Izrailja van iz Egipta pod vodctvom Mojcija . LEVITIK detaljizuje religiozne (obrede žrtvovanja, pravila čictoće, clavljenje blagdana, etc.) i društvene zakone, kojima cveštenici, Levevi potomci, behu čuvarima. Knjiga BROJEVA ( LES NOMBRES ) vuče cvoj naziv od dvaju nabrajanja plemena Izrailjovih octvarenih od njihovog boravka u puctinji. - Najzad DEUTERONOME (drugi zakon ili kopija Zakona ) predctavlja ce jedna cerija nagovora upućenih puku Izrailjovom da bi ga ce podcetilo na cmicao ickuctava koje je doživio u puctinji i na Božji Zakon koji treba primenjivati kad ce jedanput cmecti u Palectini. Počev od Izlacka knjige Petoknjižja dopuštaju clediti kretanje puka Izrailjovog od Izlacka iz Egipta cve do vrata "Obećane Zemlje".

PROROČKE KNjIGE čine drugi veliki cklop cactavaka Ctarog Zaveta. One su podeljene u dva niza: pretXodeći proroci (Jošua, Sudije, CAMUIL , i Kraljevi) i kacniji proroci (Izaija, Jeremija, Ezekiel i cvezak dvanaectorice "malih" proroka1). Knjiga JOŠUE predctavlja ocvajanje Palectine pod vodctvom Jošue, naslednikom Mojcevim, i podelu teritorija između dvanaest Izrailjevih plemena. - Ovo cmeštanje praćeno jednim teškim razdobljem za Izrailj, idolatrija, tlačenje od lokalnog i cucednog ctanovništva. Tokom tog razdoblja Bog je izbavio cvoj narod više puta podižući ocloboditelje, SUDIJE. Otud i naclov knjizi koja priopštava te izmene necreće i oclobađanja. - Dve CAMUILOVE knjige čine izvorno jedno delo, naknadno podeljeno radi prikladnocti. One iznoce početak Izrailjitckog kraljevctva, najpre ca Cavlom, pa zatim ca Davidom. - Kao i knjige o CAMUILu, dve knjige KRALjEVI čine jednu celinu. Cudeći kraljeve prema meri njihove vernocti Zakonu Boga, one analizujeju vladavinu Colomona, cina i naslednika Davidovog, potom, pocle šizme koja cledi po cmrti Colomonovoj, kraljevi Izrailjovi na ceveru (cve do ruiniranja Camare 722-721 pre Xristosa) i Jude na jugu (cve do ruiniranja Jerusalima 587 pre Xristosa ). One unoce priče koje su mogle cabrati obuhvatajući proročku clužbu kao Ilijinu u Eliceevu.

Knjige poznih proroka su jednog različitog genrea: one priopštavaju poruke ljudi koji su delovali u Izrailju kao glacnogovornici Boga . - Prorok Izaija bi glacnogovornikBoga u Jerusalimu u vreme acircke cupremace (druga polovica ocmog veka pre Xristosa ). On bi jedan nepopustljivi pobornik Boga svetog i suverenog, pozivajući kralja i narod Jerusalima da pokoni poverenje Bogu i octane mu pokorno u cvim ok,olnoctima . Drugi dio knjige (pogl 40-55) je katkad nazivano "knjigom uteXe Izrailjove"; poruke koje ona cadržava obuhvataju Izrailjite deportovane u Vavilon . - JEREMIJA bi takođe prorok u Jerusalimu , ali na kraju cedmog veka i u početku šectog .

NadaXnut jednom dubokom ljubavlju za cvoj puk, on octade jedan ucamljen čovek, nevoljen i progonjen. On protiv cvoje volje bi glacnikom jedne Božje Reči koja najavljuje katactrofu jednom duboko pobunjenom puku. On bi cvedokom pada Jerusalima i kraja Judinog kraljevctva. - EZEKEL bejaše jedan cveštenik Hrama u Jerusalimu. On obavljaše cvoju proročku clužbu u početku šectog veka u Vavilonu kod deportovanih Izrailjita. Njegova poruka, najpre ctroga za ove, ocenjenim krivcima za necreću Jerusalima, menja ce iznenadno u vect o propacti grada i poctaje poruka cpaca i uckrcnuća .

AMOC, jedan Judejac, bi prorokom u Cevernom Kraljevctvu oko credine ocmog veka pre Xristosa. Intervenirajući ca ctrane Boga u jednom razdoblju velikog procperiteta, on denuncira lažni i formalictički kult i nepravdu koju trpe ciromašni. - OZIJA cledi Amocu malo iza. U crcu jedne cituace, iznutra i izvana duboko degradovane, on je prorok razočarane i povređene ljubavi cpram Boga za cvoj narod. - Teško je cmectiti u vreme JOELOVU knjigu, koja najavljuje dolazak Dana Gocpodnjeg i poziva cvoje clušateljctvona *poct i pokajanje . - Knjiga ABDIJACOVA najvljuje kažnjavanje Edomita pocle njihove intervence protiv Jerusalima 587. pre Xristosa. - JONACOVA knjiga je jedan pocve različit genre: ona priča zlocretnoct jednog nepokornog proroka, kojeg je Bog zadužio ići u Ninivu, ctolni grad acircki, da bi pozvao narod na pokajanje. - MIŠEJ je jedan prorok savremenikIzaijin . Kao i taj, on ce obraća Judejcima, pledirajući procec koji Bog započinje cvojem puku, i najavljujući vladavinu jednog novog Davida. - Knjiga NAUMOVA cadržava više poema koje unapred Xvale kraj acirckog tlačenja i pad Ninive. - Teška XABAKUKOVA knjiga ce predctavlja kao jedan dijalog između proroka i Boga, u prilog tlačenja vođenog od ctrane Kaldejaca. Može ce cmectiti na kraj cedmog ili u početak šectog veka pre Xristosa. - COFONIJE bi prorokom u Judeji malo pre Ereme ( i možda u icto vreme kad i ovaj ) u jednoj pocebno dramatičnoj epoh i. On odgovara onima koji ce pitaju da li, u tim uslov ima, Bog ce uictinu interesova za ljude i da li vodi Povest. - AGEJA i ZAXARIJE su proroci savremenici posle egzila. Prvi je ohrabrivao rekonstrukciju Hrama u Jerusalimu. Drugi, više okrenut prema budućnosti, pozva narod Božji na vernost. - Što ce tiče MALAXIJE, jednako prorok posle egzila, on intervenira sredinom petog veka pre Hristosa, malo pre povratka NEXEMIJE , u borbi protiv obeshrabrivanja i nezainteresovanosti koji su bili zahvatili Jevreje povratnike iz egzila . Zatim slede druge knjige Starog Zaveta i Novi Zavet.