Beno Poplesija (Robinja)3/4
| ←Šena treća | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena četvrta |
Šena peta→ |
ANICA (sama): Tako li ti mi se sreća suprotiva kaže! koliko sam se smucala i nijesam mogla naći nemiloga Mihoča. Ali mi ovo robinje, poću joj se javit. — O robinjo, kako si tako sama na ulici?
MARGARITA: Ko me smeta? Mladiću, molim te, puštaj me u mojijem mislima.
ANICA: Ne pristoji se jednoj lijepoj ženi ne biti korteza [ljubazna].
MARGARITA: Ljepota jedne žene pribiva u dobrijem djelima. Molim te, odijeli se od mene, zašto sam poznala ljudi ovega grada veoma insolente [drske].
ANICA: Trijeba je da si od koga dizgustana [ozlojeđena] bila, kad tako govoriš.
MARGARITA: Ne samo dizgustana, ma jošte ofendžana, i za ne bit opet ofendžana, hoću se odijelit. Ostani s bogom!
ANICA: Ustavi se, molim te, zaklinjem te onezijem za kijem umireš.
MARGARITA: Moguće zakletve!
ANICA: Reci mi, ko te ofendžo?
MARGARITA: Odi u kući kapetanovoj dojde jedan insolenat mladić, u žeiskijem haljinam obučen, i bi tako smion n bezočan, da htje moju stavnos silom pridobit. I nahodeći se ja u tako očitu perikulu [opasnosti], od straha obejenjena, utekoh mu iz ruka i odijelih se iz kuće; zato sad tužna, ostavljena od svake pomoći skitam se po gradu.
ANICA: Ne čudi se temu i nemoj da ti se stravaganta [čudna] stvar para, er si primila afronat od čovjeka u ženskijem haljinam obučena; erbo evo uza te žene koja je u muškijem haljinam i ide za naći svoga ljubovnika.
MARGARITA: Žena si ti dakle?!
ANICA: Jesam žena; pogledaj na ove pletenice.
MARGARITA: Ah, mogućstva od ljubavi ne prije čuvena! Možemo obje tegnut ruku, pokle smo nesrećne u ljubavi. I ja, žalosna, obukla sam se u ove haljine od robinje za moć nać ljubovnika moga.
ANICA: A gdje se nahodi?
MARGARITA: Ah tužna, ne znam! zašto bivši bio uhićen od Turaka skjav, čula sam da je od mletaškijeh galija bio oelobođen
ANICA: Ufaj da ćeš ga nać; običajno je od ljubavi množit nepokoje za paka uzmnožit uživanja, i vjeruj mi da suze, koje sada obilno roniš, otvoriće put tvomu pokoju.
MARGARITA: Jeda tako bude! ma nahodeći se u jednomu moru od žalosti, ne mogu ufat porat od pokoja i počivanja.
ANICA: Ne govori tako: neufano dobro sladosti uzmnaža. Ma uljezimo u moju kuću za razgovorit se u našijem tugami. (Ovdi se uputivaju.)
Reference[uredi]
