Beno Poplesija (Robinja)2/7
| ←Šena šesta | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena sedma |
Šena osma→ |
ŽDERO (sam): Našo ti me maloprije oni doktur i darovo ti mi je nješto, da mu činim govorit s robinjom; ja ti sa[m] mu obećo, i sad mi se namijera džusto lijepa okazijon [zgoda] za služit ga. Ona ti me poslala u Gruž, da vidim na njekijem galijam, jeda je njeki Pijero nje brat; ja ću činit da se on u ovo obuče — paraće skjav, i introdukaću ga u kuću, i naučiću ga da reče da joj nosi glas od tega nje brata. Na ovi način lijepo ću ga služit, — a evo ga apunto [baš]!
DOKTUR (sam): O me felicem, ako sad nađem Ždera, koji mi je obećo da mi će činit govorit s robinjom.
ŽDERO: Sluga, Signor Dottor.
DOKTUR Salve domine; nu reci mi, nosiš li mi koju dobru novu?
ŽDERO: Ovi bijelj!
DOKTUR: Ma zašto služi barbaculus iste?
ŽDERO: Ako misliš uljestit u kuću s robinjom govorit, trijeba je da se obučeš unj i da rečeš da si skjav na galijam u Gružu, koji joj nosiš dobre glase od njekoga Pijera.
DOKTUR: Amoris in me maximum regnum fero; trijeba je da te poslušam, zasve je stvar ardua [teška]. Ah, veoma dobro upisa oni spametni: „Vera novi, sed pejora sequor.“
ŽDERO: Orsu, risolvaj se [odluči se]! što misliš?
DOKTUR: Ecce adsum; reci mi što se hoće.
ŽDERO: Svuci ovi rubun [gospodsku haljinu] i digni klobuk; n na, stavi ovu baretinu [kanicu] i zamoga’ se u ovi bijelj.
DOKTUR: Ovdi, hic in medio, coram, propalam ne pristoji se! otidimo gdje nas neće niko viđet, et statim induar.
ŽDERO: Da hod’ sa mnom.
Reference[uredi]
