Beno Poplesija (Robinja)2/22
| ←Šena XXI | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena dvadeset i druga |
Šena dvadeset i treća→ |
DOKTUR: Gdje ideš, o Pankracijo? nec te ipsum erubesceris? para te nije sram di questa obbrobriosa metamorfosi [ove sramotne promjene] koju si od tebe učinio? miserabile dictu! A ti, o perfide, pessime amor, barbare, tako li se mnom rugaš, da ti nije dosta d' avermi [što si me] sagittis confixum flammisque incensum cijeća jedne robinje, ma mi joštera činiš da ne mogu nać onega famula [slugu] komu sam do rubun. At, sed, verum, ma ko je ova koja ambula con il gresso timido [šeće plašljivim korakom]?
MIHOČ: Dosad sam slijedio onu nemilu robinju, i ne bivši je mogo stignut, trijebalo mi se vratit za ne bit poznan. Ah; ljubavi; kad će dospjet moje muke?
DOKTUR: Ne fleveris! što ti je; o juvenkula, ter se tužiš?
MIHOČ: Što ćeš ti od mene, skjave od ništa?!
DOKTUR: Nemoj gledat, puellula, na haljine koje nosim; zašto nijesam skjav ma liber [slobodan].
MIHOČ: Ili liber ili ne; što ću ja od tega? a ti što ćeš od mene?
DOKTUR: Absit da drugo hoću nego confabulare paullulum.
MIHOČ: (Ovo je zansto doktur — ma što u ovijem haljinam?!)
DOKTUR: Nejma nitko toliko pulchritudine [ljepote], koju ja u tebi suspicio, aspicio, inspicio.
MIHOČ: Kako te nije sram, o dokture; hodit tako obučen po ulicam?
DOKTUR: Saltem mi conoscesti [poznala si me]! nije se čudit se son demente [da sam mahnit]; ako sam amante [ljubavnik].
Reference[uredi]
