Beno Poplesija (Robinja)1/7
| ←Šena šesta | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena sedma |
Šena osma→ |
MIHOČ: Je li posibilo [moguće], Zapletalo, da ti, koji si se hvalio da ti basta zaplestit što bi se moglo trudno rasplestit, ne basta ti nać način za konsolat [utješiti] me?
ZAPLETALO: Gosparu, ja sam oni isti koji sam sveđera bio, ma sam te tako vidio zamršena u ljubavi Anice Moemuče, to i nijesam mogo vjerovat da ljubiš onu robinju.
LIMICA (sam spijava): Cazzo, o robinji se diskora [govori]; attento [pazi!], Limica!
MIHOČ: Vjeruj mi da je ljubim, i na taki način, da sam gotov zamahnitat; zato nađi koji način da je mogu imat.
ZAPLETALO: Ja bih našo tisuću načina, maaa...
MIHOČ: Ma što? Reci mi!
ZAPLETALO: Bojim se od onega lupeškovića od Limice da nam on sve ne smete.
LIMICA (sam spijava): Lažeš ko jeben pas!
MIHOČ: Ne boj se, ne bi on to smio učinit. Ma nu mi reci, kako ćeš učinit?
ZAPLETALO: Valjalo bi dati onemu Peraštaninu dosta groša, to bismo je imali senza altro [svakako].
MIHOČ: Veramente [zaista] dobro govoriš; ma kako ćemo imat mjedi? ti znaš u kakvu me končetu [mnijenju] moj otac drži.
LIMICA (sam): Od onega starežine nećete imat ni mince! ZAPLETALO: Ti znaš da sam ja Zapletalo, ja ću zaplestit po svijeta za izmaknut mu mjedi; hodi sa mnom — sad ćeš viđet.
LIMICA (sam): Per vita mia ne zaplete ništa! znaš da sam ja limica sorda [gluha], koja izlimat [isturpijati] sve tvoje pletivo; sad ću ja otit sve staroga avizat.
Reference
[uredi]
