Beno Poplesija (Robinja)1/19
| ←Šena osamnesta | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena devetnaesta |
Šena dvadeseta→ |
PERAŠTANIN: Orsuso, jesi li donio pinezi?
ZAPLETALO: Donio sam ih, zato zovi robinju.
PERAŠTANIN: Non ave prescia [ne žuri se]; daruj ih prije, er ih hoću kontat [brojiti], da me ti ne ugabaš [prevariš] zlom munidom, a paka daću ti robinju.
ZAPLETALO: Ma bi bolje bilo da ona vidi kad ti dam mjedi.
PERAŠTANIN: Da kad je tako, andemo su [idimo gore]. (Uputivaju se.)
LIMICA: (Meni kolač, gosparu! eno ih!)
ZAPLETALO: Hod’mo gori, a na ti peset dukata.
BENO: Ola [hej], frfante, tako li si me alla traditura [izdajnički] htio asasinat?! (Ovdi hita Zapletala.) X
ZAPLETALO: Ajmeh, štrocijan [osakaćen] sam!
PERAŠTANIN: Koga djavla činiš? Ande con Dio [idi zbogom], ti si se upozno u nas. — Nu daj te mjedi i hodi sa mnom.
BENO: Što će ovo bit? ovemu hoćeš dat peset dukat, a, a?
LIMICA: (Koju će sad skužu nać?)
ZAPLETALO: Ovemu! zašto s ovijem se hoće interesat Mihoč.
BENO: Miser Peraštaninu, je li istina da se hoće moj sin interesat s tobom u njeku tartanu i zato je ovi mjedi nosio?
PERAŠTANIN: Signor no, nego mi ih nosil za njeku robinju.
BENO: Tako, frfante, s mojijem mjedima htio si mi smrt kupit?! Po dušu moju činiću da u galiji dušu pustiš! amo da?, frfante, te moje mjedi! (Ovdi mu ih dava i bježi.)
PERAŠTANIN: Gospodine, ave torto [imaš krivo] — te mjedi mene tokaju.
LIMICA: Ne brini se, daćemo ih tebi. Jesam li ti ja reko da je ono velik frfant?
BENO: Ela [hej], Peraštaninu, ne preši! ova robinja meni je priporučena od njekoga [s] Smirne; zato sam namislmo uzet je u mene u kuću, a tebi ću darovat ove peset dukat za fastidijo [dosadu] koje ti je dala. (Ovdi mu dava dukate.)
PERAŠTANIN: Gospari ste uzet je i bez mjedi; orsuso, ho'te je uzmite.
BENO: Poću ja viđet njeki moj poso, a ti, Limica, pođi mi je dovedi doma.
PERAŠTANIN: Andemo a casa [idimo kući].
Reference[uredi]
