Beg Jovan-beg na kuli sjeđaše,
Maru ljubu na krilu držaše,
Mari ljubi tiho govoraše:
„O Marija, vjerenice ljubo!
„Što si tako u licu blijeda? 5
„Il’ si bl’jeda i kod majke bila,
"Il’ pobl’jeđe kako k meni dođe,
„Il’ od mene il’ od moga straha?“—
„Nisam bl’jeda ja kod majke bila,
„Pobl’jedila kako tebi došla, 10
„Ni od tebe ni od tvoga straha,
„Već’ od straha mile tvoje majke,
„Koreći me jutrom i večerom:
„„Nisi, snaho, roda gosposkoga!
„„I nijesi ruha donijela 15
„„Ni mog Jove roda darivala.""
Onda Jovo ljubu svetovaše:
„Čuješ li me, vjerna ljubo moja!
„Kad ti kaže stara majka moja
„Da nijesi roda gosposkoga, 20
„Ti ćeš njojzi ’vako govorpti:
„„Ja sam došla za gospodičića,
„„Pa ću biti u dvoru gospođa.“"
„Kad ti kaže moja stara majka:
„„A što iisi ruha donijela, 25
„„Ni Jovina roda darivala?““
„Ti ćeš njojzi ’vako govoriti:
„„On od mene i ne traži dara;
„„Ja sam Jovi čudan dar donela:
„„Crne oči i bijelo lice.““ — 30
