Bajo i Bogdan Miljanić brane Pivu
(odlomak)
Uranio Pivljanine Bajo
i sokole Miljanić Bogdane
i za njima trideset 'ajduka;
pa krenuše uz Risanske strane,
a otole uz Grahovo ravno. 5
Kad dođoše u Banjane ravne,
tu ih bijel danak ostavio,
a tavna ih noćca privatila.
Na Utesu zelenoj planini,
tu je četa malo počinula 10
i ladne se vode napojila
a na izvor Baja Pivljanina.
Eto čete noćno bez mjeseca
i Goliju zdravo pregazila.
Kad dođoše na Smriječno ravno 15
u onoga od Smriječna kneza,
tu je Bogdan četu ostavio,
te je mučki do kule prišao,
kad u kulu nekoliko ljudi,
đe poklali janjce i ovnove, 20
dobavili vina i rakije
i odviše svake đakonije.
No da vidiš Miljanić Bogdana,
đe uljeze u bijelu kulu,
pa govori od Smriječna knezu: 25
“Nije li te sreća potrefila,
da si mene ručak zgotovio
na mojijeh trideset 'ajduka
i mog pobra Pivljanina Baja?”
Besjedi mu od Smriječna kneže: 30
“O bogami, Miljanić Bogdane!
Nijesam ti ručak pripravio,
no će doći paša Miljeviću,
'oće doći silne pašalije
i navesti đecu i đevojke 35
da ih vode u Stambola grada;
a cijelu Pivu poaraše.
Nije l' Bog da koji svašto dava,
a da bi ga jutros pogubio
a su tvoje trideset 'ajduka?” 40
Reče njemu Miljanić Bogdane:
“Naredite gospodskog objeda!
Ja ću ići na sred druma puta,
da ja čekam pašu Miljevića!
A tako mi moje vjere tvrde, 45
neće paša lako prolaziti
ni provodit' đecu i đevojke,
dok je mene trideset 'ajduka
i sokola Pivljanina Baja!”
Otole se Bogdan podigao, 50
pa ga eto dalje u družinu
i družini Bogdan govorio:
(Sve im kaže što je i kako je)
“Po'itajte drumu na planinu,
da čekamo pašu Miljevića!” 55
Družina je njega poslušala,
izađoše drumu na planinu.
Vjetra nema a planina ječi,
dok ti eto paše Miljevića
i on vodi đecu i đevojke, 60
a za njime silovita vojska.
No je Bogdan četu razredio
pokraj puta s obadvije strane,
a Bogdan je nasred druma puta
s pobratimom Pivljaninom Bajom, 65
pa on ubra jasenovu granu,
a za granu zaklonio glavu.
Popijeva paša Miljeviću,
pripijeva Pivljanina Baja:
“Đe si bolan, Pivljanine Bajo? 70
Izađi mi danas na mejdana!
Cijelu sam Pivu po'arao”.
U Bogdana srce uzigralo.
No da vidiš Pivljanina Baja,
on uzeo bistra džeferdara, 75
da on gađe pašu Miljevića.
Ne dade mu Miljanić Bogdane,
no ovako pobru progovara:
“Pobratime, Bajo Pivljanine,
pušti mene pašu Miljevića, 80
da ga gađem bistrim džeferdarom!”
Pa naredi bistra džeferdara
i š njime se 'vako razgovara:
“Džeferdare, moj uzdani druže,
nemoj mene vatrom prevariti, 85
za oko te ni moliti neću,
e je danas došlo do nevolje!
Ako mene ne bi prevario,
to bi Bogdan tebi pripazio
i drven ti kundak isturio, 90
a srebrn ti kundak udario!”
Pa opali bistra džeferdara,
te pogodi pašu Miljevića,
po sred pasa ukide ga s glasa,
pade paša niz konja labuda. 95
Bogdan paši itro doletio
i rusu mu glavu odsjekao.
U to doba trideset 'ajduka
sa sokolom Pivljaninom Bajom
u delije juriš učinješe, 100
pa ih biju, pobro i tamane.
Đavoljega živa ne puštiše.
Okupiše đecu i đevojke.
Sa Turaka šićar zadobiše.
Darovaše đecu i đevojke, 105
otpraviše Pivi valovitoj,
da svak ide svome zavičaju.
Ode Bajo i Bogdane š njime
i njihovo trideset 'ajduka
u Smriječno na ručak kod kneza. 110
Dobro ih je kneže ugostio
i crvenim vinom napojio
i nazdravlja Baju i Bogdanu,
da im Bog da zdravlje i veselje
i vječiti spomen u narodu. 115
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
